U VIHORU MILOSRĐA – Slobodan Vukosavljević – autentično svedočenje

U VIHORU MILOSRĐA - Slobodan Vukosavljević - autentično svedočenje

U VIHORU MILOSRĐA – Slobodan Vukosavljević – autentično svedočenje

NAJBOLJE ČUVANE TAJNE – KAKO SMO OKUPIRANI I OPLJAČKANI DO GOLE KOŽE – NAKON PROMOCIJE OVE KNJIGE NIŠTA VIŠE NEĆE BITI ISTO!

Ponedeljak, 16. oktobar 2017. godine – 13.00 časova – Dom Vojske Jugoslavije (sada Srbije), ulica Francuska 2 – Beograd – kod Trga Republike (sada Trg Neslobode) – ulaz besplatan, prigodan koktel nakon promocije

ONO ŠTO SE GODINAMA SKRIVALO DALEKO OD OČIJU OBIČNIH GRAĐANA I SVEOPŠTE JAVNOSTI – OVOGA PUTA OTVARAMO SVE ARHIVE BEZ PARDONA

PROBIJAMO MEDIJSKI MRAK VRLO PLANSKI STVOREN OD STRANE RATNIH PROFITERA, RATNIH HUŠKAČA, MEDIJSKIH IKONA, KVAZI VLASTI I KVAZI OPOZICIJE, KOLABORACIONISTA, PETOKOLONAŠA I VELEIZDAJNIKA – ČISTOM KAO SUZA ISTINOM!

 

Priredio: Duško Velkovski – IFJ, EFJ Investigative Journalist

 

Obraćanje Komandanta Kninskog Korpusa i po njegovim rečima “najače nepobedive jurišne brigade” koja je stigla na 23 km od Zagreba opkolivši ga u toku noći sa svih strana – sekunde su bile u pitanju da se pohapse oni koji su za račun stranih obaveštajnih službi, strani plaćenici, izdajnici, ratni profiteri, fašisti, dakle svi oni koji su za račun imperijalnih sila porobili svoje narode i doveli u beznađe tajnim planovima pravljenja tzv “krvavih granica” na Balkanu započetim još 1972 godine u režiji Gojka Šušaka i američke CIA-e

 

 

Slobodan Vukosavljević:

“Dame i gospodo, poštovani prijatelji, drugovi i saborci!

Čast mi je da vam predstavim svoju knjigu koja sam pisao posle mog penzionisanja.

Do sada sam napisao četiri knjige, pažnju je privukla knjiga “Zašto je pao Knin”.

Knjigu “U VIHORU MILOSRĐA” sam pisao i napisao u jednom velikom poremećaju odnosa među ljudima u teškom ratnom vremenu. U vremenu burnih promena u uslovima stranih uticaja koji su izazivali sukobe među narodima, ali na žalost i unutrašnjem nejedinstvu i neslozi među nama Srbima.

Pišem u uslovima povratka aveti iz prošlosti koja je prouzrokovala rat među narodima, ali koja je izazvala i sukobe među ljudima i sukobe u samim ličnostima.

Taj vihor sukoba nazivam vihorom milosrđa koji je izazvala jedna u nizu istorijskih zapadnih demoktatija milosrđa i njenom Petom krstaškom ratu, kada se sukobljavaju braća protiv braće.

U prvom poglavlju opisujem teško stanje u SRJ i Srbiji, čime je uslovljeno, i uticalo na stanje u RSK, gde se to stanje ispoljava u daleko težem obliku, koje prikazuju ratni sukobi.

Devedeset treća godina je veoma značajna za Srpski narod, pre svega u njegovoj podeli i nejedinstvu, u podeli jedinstvene teritorije, jedinstvene oružane sile i nebrizi jednog dela naroda za sudbinu njegovog drugog dela. To opisujem u drugom poglavlju, kada nas vojnike, drugove i saborce dele i otuđuju.

Dvadesetprvog januara devedeset treće godine, početkom vikenda, kada su institucije međunarodne zajednice i administracije njenih organa paralisane, van funkcije, otpočela je agresija Hrvata na srpska sela i ognjišta u Ravnim Kotarima, u Republici Srpskoj Krajini. Sva sredstva javnog informisanja savezne države su ovu vest objavile bez određene reakcije državnih organa i institucija.

Kao da su čekali zvaničan stav mentora koji su možda, na našu opštu nacionalnu žalost postojali, ili možda zbog kukavičluka ili trenutne slabosti ili nesposobnosti zvaničnih organa SRJ da preduzmu hitne mere da se agresija zaustavi i da se počne automatsko kažnjavanje agresora zbog grubog kršenja međunarodnog prava, međunarodnih garancija i organa koji ih sprovode, kao prihvaćenih obaveza, u zaštiti srpskog stanovništva na sopstvenoj teritoriji.

I, umesto da se homogenizujemo i da damo jedinstven odgovor na NATO agresiju, oni nas podeliše.

https://www.facebook.com/GlobalMediaInfo/posts/849461928549337

Evo otpisaše i nas. Otpisanih je bilo oko osamdeset, za dva autobusa. Pukovnik naočarka mi nevoljno pruži spisak otpisanih, što ja odbih i odbrusih mu da ga preda svojoj Vrhovnoj komandi jer na njemu nas ima raznih, pa vam možemo i zatrebati, vremena se menjaju, a možda vam nešto i dugujemo, poneko pravilo, ćebe, a možda i oružje, ono iz JNA.

Gledao sam vrlo živ skup ljudi uglavnom srednje dobi i starijih. Većinu njih sam poznavao, iz škole, iz trupe, najviše sa ratišta iz prvog poluvremena “utakmice“ ratnog vihora od septembra devedeset prve do juna devedeset druge godine, kao pripadnike JNA.

Seli smo u autobuse i krenuli. Rodbina i prijatelji su nam mahali sa suzama u očima. Uzdahnuli smo za onima koji su nam najdraži.
Ko se radovao vojniku sem onoga ko ga je rodio i onoga koga je on rodio!
Niko ga drugi nije ni voleo sem ratnih drugova sa kojima je delio dobro i zlo.

Vojniku je najbolji izbor biti teška žrtva rata, jer ga jedino tako poneko pominje i ponekad seća, ne iz zahvalnosti, nego iz potrebe, u zavisnosti iz kojeg je tabora srpske podele.

Šalju nas preko teritorije Drugih Srba, koji su prema nama zvanični i hladni na teritoriju Trećih Srba za koje i ne znamo kako će nas primiti i da li smo im uopšte dobro došli.

E, moji srpski oficiri, mi nismo samo otpisani nego smo i ilegalci.

Prema nama se ovi Prvi Srbi tako i odnose. Nemojte da se iznenadite nepoverenjem i nakaradnim prijemom neprijateljski raspoloženih Srpskih birokratskih radikalista u Kninu!

To je moj drugi odlazak u rat.

Protest Vojnog i Policijskog sindikata: “Vratite nam državu!”

Prvi put sam išao kao pripadnik JNA u moćnoj i spremnoj Armiji da se obračuna sa hrvatskim paravojnim formacijama.

Nisu nam dali, oni koji su odlučivali o sudbini Srpskog naroda i Vojske, imali su druge ciljeve, a ne one ciljeve za koje je JNA imala svoje Ustavno pravo i svoju Ustavnu obavezu.

Nisu nam dozvolili, samo zato što su se plašili za svoju sudbinu, a mi vojnici smo pogrešili, što smo se sukobili sa hrvatskom sirotinjom a nosioce rata u Zagrebu i Beogradu dozvolili da nas unište.

Optuživali nas od Slovenije, sa kojom su sklapali dogovor o podeli a za svoju veleizdaju optuživali nas vojnike, te sprečili konačan obračun sa slovenačkom paravojskom, povratkom jedinica u garnizone i povratkom 150 aviona nazad u baze.

Nisu nam dali da pobedimo, nego nas svojom lažnom i prljavom medijskom kampanjom pred narodom provlačili kroz blato izdaje i srama. Znali su, da bi istu sudbinu doživeli.

Napustili su svoje ciljeve i ostavili Srpski narod na cedilu.

Evo sada idemo da se branimo, jer nam nisu dali da pobedimo.

Mi smo njima pomogli od Švaba da se oslobode a oni nas ostaviše na cedilu kao da nismo njihovi, ili smo za neke ovde pogrešili što smo im uopšte pomagali, jer tvrde da nije trebalo protiv fašizma ratovati.

Bondstil tranzitni centar za drogu, šverc cigareta i nelegalne isporuke oružja!? 
EKSLUZIVNI INTERVJU: Moskva neće dozvoliti stvaranje nezavisne vojske Kosova – Sergej Železnjak

Evo, na koridoru teritorije Drugih Srba, treći put, nas pretiče kolona Arkanove garde od desetak ljudi u tri vozila, dva Pajera i jedno manje vojno teretno vozilo. To me pomalo ohrabri, te promislih u sebi da je dobro da se bar neko kreće tamo gde se naši Srbi ubijaju, proteruju sa vekovne teritorije, gde se pale njihova ognjišta, gde se ruše tragovi njihove kulture, gde se ruše spomenici njihovih žrtava koje su im naši zajednički zlotvori naneli kroz istoriju, vekovima uništavali, proterivali i pokrštavali.

Nije bilo glasova protiv agresije od strane naših katolika, špijuna, nevladinih organizacija i njihovih takozvanih nezavisnih medija.

Nije bilo prozivanja i osuda svojih NATO saveznika, osuda agresije svojih istovernika, prema kojima gaje skrivenu pažnju i želju da ne uznemiravaju svoje imperijalističke vlasnike.

A ovde u Republici Srpskoj, kod Drugih Srba ništa novo. Ponešto je i bledo rečeno, kao da tamo negde na pijaci komšija prodaje kravu. Uostalom, ovde je sve kriminalizovano, privatizovano, otuđeno i došlo do sličnih shvatanja situacije.

Dolaskom u Knin, u prvim susretima sa vojskom i policijom i rasporedom MUP i GŠ u vojnoj zgradi, vidan je primat policije.

Živa slika i prilika stanja u Srbiji. Taj odnos je vladao u celoj Krajini, a koliko mi je poznato i u RS. To stanje više puta opisujem u knjizi kao jedan od značajnih uzroka pada Krajine.

Krajina je bila raspolućena, niko nije mogao sa nikim, Babić i Martić su u sukobu i to više što su želeli i više što nisu, (dodati izbore 94).

Javljam se komandantu GŠ, sa raportom koga sam doveo…. koji mi sa teško nezrelom konstatacijom odgovara: “Bolje da si doveo dva potporučnika”.

To je dogma Martićevih polupismenih vladara kojom pukovnike trpaju u rov, da bi vladali svojim primitivnim carstvom.

Smetali su iskusni oficiri iz trupe i rata, obrazovani nastavnici, profesori i doktori nauka, čak i svetskog glasa.

Uostalom ako su otpisani u Srbiji šta će i meni, iako su oni jedini ti koji su svojevoljno došli u rat.

Dobijamo informacije o stanju na frontu, sa tendencijom slabljena napada HV, vrši se raspored otpisanih oficira iz Srbije, raspoređen sam i ja na mestu glavnog operativca u Glavnom Štabu, insistiram, i upućujem se na front.

Opisujem susret u komandi OG u Benkovcu i upoznajem sa veoma teškim stanjem na širem prostoru ratnih dejstava, a zatim na komandno mesto 91. mtbr (motorizovane brigade) od oko 5.000 boraca, gde sagledavam stanje na samom frontu.

Susret sa komandantom Bogunovićem, koji mi predstavlja vrlo kritičnu situaciju na frontu, što kao posledicu nediscipline, što slabog odziva i slabih organizacijsko mobilizacijskih priprema i kao posledica nepopunjenih i neispravnih borbenih sredstava i niz drugih slabosti.

Ali zahvaljujući hrabrosti i borbenosti tenkista kapetana Kolundžije i pešadinaca na frontu, uz izuzetnu snalažljivost artiljeraca, napad Hrvata je zaustavljen.

Opisujem napad na Komandanta brigade pukovnika Bogunovića i njegovu smrt, susret sa Arkanom i desetak njegovih gardista iz Beograda, posetu naše savesti da opiše herojstvo srpske garde.

Opisujem stanje na frontu severno-dalmatinskog korpusa i sadejsvo sa VRS i Ličkim korpusom, a na osnovu izveštaja, i stanje vojske SK u celini.

Opisujem rasulo Obrovačke brigade i njeno vraćanje na front.

Opisujem zaustavljanje agresije Hrvatske Vojske i tri neuspela protiv napada naše vojske da se povrati okupirana teritorija.

Dolazak dobrovoljaca, njihova totalna neupotrebljivost i velika medijska reklama.

Sve je više vredelo nego seljak i radnik koji je ratovao i hranio svoju nevernu decu, koju su drugi indoktrinirali i onesposobili za borbu i rat.

Opisujem pokušaj pokretanja naroda u bežaniju pod uticajem Pete kolone.

Opisujem ubistvo ranjenog borca od strane četnika i pogubnost u podeli naroda i insistiranju na propaloj i prevaziđenoj doktrini rata u odbrani ognjišta.

Smirivanje fronta i analiza stanja vojske.

Upoznavanje Skupštine sa veoma lošim stanjem Vojske RSK i predlog za njenu reorganizaciju.

Izrada plana “MAČ” za formiranje jurišne brigade “Vojvoda Vuk”, koji je dobio veliku podršku u narodu.

Pokušaj i neuspeh, uz navođenje svih uzroka neuspeha, od opstrukcije lokalnih moćnika i samog Predsednika Republike, nesposobnost i vojnog i političkog faktora, i pokušaja njenog fizičkog razbijanja angažovanjem na granične straže.

Upućivanje tzv Kapetana Dragana u Krajinu i njegov pokušaj njenog preuzimanja ili razbijanja.

Moje upozerenje najodgovornijim ljudima Krajine, da ako se vojska ne reorganizuje nestaće i nje i naroda:
“Gospodo, ako se ne preduzmu mere na stvaranju snažne vojske, nestaće i naroda i Krajine.”

Na zahtev Komandanta otkucao sam svoje upozorenje u 12 primeraka i podelio čelnim ljudima Krajine.

Opšta malodušnost, nejedinstvo i nesloga u Krajini nije mogla da se prevaziđe pa je došlo do i preplaniranja plana.

Upućivanje tzv Kapetana Dragana u Krajinu i njegov pokušaj njenog preuzimanja ili razbijanja.

Kapetana Dragana dovela Klara Mandić
Kapetana Dragana (Daniel Stilen) dovela Klara Mandić – kada se pojavio u Beogradu nije znao da govori Srpski jezik a zauvek je ostao da vuče na BE – British English – svoj zadatak je odradio kao i svi oni koji ne mogu i ne žele da objasne Faraonsko bogatstvo nakon krvavih ratova, među njima su gotovo svi lideri tzv “političkih” stranaka – mafijaških skupina koji su sasvim lepo sarađivali i u ratu i u miru – za sve njih su ljudi samo voštane figure – Jovica Stanišić i Franko Simatović Frenki koji su ga angažovali naravno da su prednjačili u tome sa svojim cirkuzantima koji su od celog Balkana napravili zaista pravi cirkus – gledate ih na masmedijima svaki dan – njihov smeh je plač miliona porobljenih robova

Preplaniranje reorganizacije Vojske po regijama i totalni neuspeh.

Preseljenje jezgra brigade u Liku i problem i kraj projekta MAČ.
Kraj

U svojoj knjizi koju nisam objavio, u ulozi Komandanta severnodalmatinskog korpusa opisao sam napore za stvaranje snažne organizacijsko formacijske strukture vojske i siguran oslonac za mir i sigurnost srpskog naroda.

Krajina je bila granica za koju sam bio siguran, da ako padne da će past i Srbija. Tako sam se odnosio prema izgradnji vojske i njene moći.

Imala je potencijal, infrastrukturu, naoružanje, veoma povoljne orografsko-geografske uslove, veoma bogate istorijske tradicije za vođenje rata, koje navodim u uvodnom delu od nekoliko vekova pre nove ere, izvore života i prilagodljivost naroda teškim uslovima, a time i mogućnost za dugotrajnu borbu i pobedu…

Ali nije imala cilj, vođu, jedinstvo, disciplinu i nije imala snagu da se obračuna sa kriminalom, da spreči paravojsku i da se zaštiti od neprijatelja, i tuđeg i svoga.

A, da li je srpski narod uopšte imao to što nije imao srpski narod Krajine, da ga je imao, imali bi ga i Krajišnjci.

Sve negativne pojave koje sam naveo u knjizi “Zašto je pao Knin”, su prirodna posledica stanja koje navodim u ovoj knjizi.

Pa dragi prijatelji, koji se sa mnom ne slažu o ključnim uzrocima pada Krajine, moraju da se zagledaju u sudbinu naroda i da vide svoje lice i ispitaju svoju savest, koliko su toj sudbini doprineli.

Da oni, koji su nosioci tih uzroka, vrate opljačkano bogatstvo naroda, da se ispovede pred poštenim sveštenicima zbog kriminala koji su počinili, za laži i obmana koje su posejali, izdaja koje su počinili i koje čine, ako uopšte imaju veru, da vrate lažne penzije, lažne invalidnine, boračke privilegije i nezaslužene činove i odličja.

Krajina je imala na spisku oko 65.000 boraca i oko 200-250 aktivnih starešina oficira i podoficira, to je 0,3 do 0,4 %, koji su raspoređeni u opštinama i mestima svoga porekla i pod potpunim uticajem lokalne politike i lokalnih moćnika.

Vrlo malo oficira znam, a poznajem ih skoro sve, koji su bili van uticaja krajiškog bolesnog sistema, pa odakle ljudima prljave svesti motiv da su za pad Krajine krivi oficiri, sem rimokatoličke doktrine i naših neprijatelja, kao i Srblja koja se u tu doktrinu vešto uklapala, radi sprovođenja svojih prljavih interesa. I, naravno pranja ruku odgovornih u prebacivanje krivice na nekoga ko faktički nije ni postojao.

Sve te uzroka pada Krajine koje opisujem vidi se i po statusu njihovih nosilaca na raznim destinacijama u Srbiji i svetu.

Zašto sam digao kredit da objavim ovu knjigu.

Prvo, da dam svoj doprinos istini za stradanje srpskog naroda,

Ciljevi objave i promocije moje knjige ,

1. Da, u pamćenju Srba, osvežim sećanje na genocide hrvatskog naroda nad srpskim naraodom, jer se zaboravlja.

2. Da podsetim hrvatski narod na odgovornost za genocid koji su počinili nad Srbima, zapadne zemlje i Rimokatoličku Crkvu a koji su hrvatski narod u zločinima podržavali.

3. Da podstaknem istorijsku odgovornost i brigu mladih generacija Srba i Hrvata za oslobođenje okupirane Republike Srpske Krajine i ostvarenje istorijskog pomirenja naših naroda.

4. Da se od mladih ljudi u srpskom korpusu organizuje pokret i institucije za brigu nad srpskim narodom i saradnju sa Hrvatskom i međunarodnom zajednicom, Kinom, SAD, Rusijom, Indijom i Vatikanom za obnovu Republike Srpske Krajine

5. Da se sazna istina o uzrocima rata i činocima zle sudbine srpskog naroda.

Počeo bih, “Svi oni koji su radili na razbijanju Jugoslavije, dali su veliki doprinos za razbijanje srpskog naroda i dali su veliki doprinos za nestanak RSK i proterivanje krajiških Srba sa svojih vekovnih ognjišta”.

Dođosmo na poćetak, neki novi Srbi mi rekoše ovo je tvoja otadžina, a oni je opljačkaše kao da je tuđa.

Ujedinja Nemačka, raspadom Sovjetskog Saveza, okuplja stare saveznike i terorom angloameričke koalicije, pod ideologijom rimokatoličkog komesara i pravoslavnog klera, novim okovima socijalne, nacionalne, verske i svake druge ljudske i opšte ovozemaljske dogme i nepravde, ruši strategiju, da sirotinja ima svoju imovinu i da svako živi od svoga rada. Na scenu vraća doktrinu „pljačke siromašnih od strane bogatih“.

Srpski narod nedelima svojih izdajnika, stranih sluga i podanika, koji ih pljačkaju, iz blagostanja pada u ropstvo.

Srbija je svoju slobodu sticala stvaranjem Srpske Vojske u Kneževini i Kraljevini, pobedom u Balkanskim ratovima oslobodila državu i stekla ugled na Balkanu i kao država i kao sila koja je u stanju da svoju državnost brani.

Pobedom u Prvom svetskom ratu Srpska vojska postaje baza Vojsci Kraljevine Judgoslavije. Iako snažna i moderna vojska, izdajama doživljava neuspeh i raspad, a potpisivanjem kapitulacije vojska Kraljevine Jugoslavije nestaje.

Na prostorima Jugoslavije stvaraju se kvinsliške države i kvinsliške vojske.

Stvara se nova vojska koja postaje jedinstvena oružana sila, pre svega Srpskog naroda, koja se razbijanjem Jugoslavije transformiše u Vojsku RSK, Vojsku RS i Vojsku SRJ.

Vojska RSK je samo delimično stasala u borbama u jedinicama JNA, a ostale snage su borbeno bile potpuno neupotrebljive. Vojska RS je stasala u borbi i postala značajan oslonac srpskom narodu uopšte. A, VSRJ pruža snažan otpor NATO agresiji i postaje snažan bedem angloameričkom kolonijalizmu.

Pobedom Pete kolone Petog oktobra 2.000 otvara vrata kolonijalnom imerijalizmu koji uništava vojsku i pljačka državu i narod.

Prema tome vidljive su snage koje su izdale Krajinu.

Pokretom naroda i stvaranjem narodnog sistema i privrede steći će se uslovi i za stvaranja narodne vojke.” – kraj citata

Slobodan Vukosavljević

U VIHORU MILOSRĐA - Slobodan Vukosavljević
U VIHORU MILOSRĐA – Slobodan Vukosavljević

Dođite u što većem broju jer se samo tri stvari ne mogu večno skrivati: Sunce, Mesec i ISTINA!

DOĐITE DA SE ISTINA ČUJE!

DOĐITE DA SE JEDNOM ZA SVAGDA PROBIJE MEDIJSKI MRAK!

PODELITE GDE GOD MOŽETE JER LJUDI MORAJU BITI INFORMISANI!

DOSTA JE LAŽI SA MAS I ALTERNATIVNIH OKUPATORSKIH DOBRO KONTROLISANIH MEDIJA I JOŠ BOLJE PLAĆENIH STRANIH SLUŽBI KOJI NAS TRETIRAJU KAO STOKU I GORE NEGO ROBOVE!

NAŠ ŽIVOT JE NAŠE PRAVO A SUVERENOST PRIPADA GRAĐANIMA A NE LOPOVIMA, PROFITERIMA, IZDAJNICIMA I KRIMINALCIMA!

NIJE DOSTA – PREVIŠE JE!

POLITIČKE STRANKE SU EKSPOZITURE STRANIH SLUŽBI I KRUPNOG MONETARNO KORPORATIVNOG ESTABLIŠMENTA – ZA SVOJE DELOVANJE MORAJU SNOSITI ADEKVATNU ODGOVORNOST PRED SUDOM JAVNOSTI

MI NISMO NA PRODAJU! – Global Media

 

Slobodan Vukosavljević
Slobodan Vukosavljević

 

PRETHODNA KNJIGA KOJA JE ZAINTERESOVALA FRENKIJA ALI I MNOGE AKTERE PRAVLJENJA KRVAVIH GRANICA:
ZAŠTO JE PAO KNIN – ISPRAĆAJ NARODA – Slobodan Vukosavljević

 

DELOVI IZ KNJIGE – 1. deo

 
Vojsci je odan seljak koji hrani i brani svoju nedoraslu i uprljanu inteligenciju koja ga sve više i više ostavlja na cedilu, pa u trci za parama, za lažnim standardom i zapadnom propagandnom sapunicom, i svim onim što ga ne sleduje, doživljavajući podanički uslovni refleks i zavisnost od srpskih nacionalnih velikana i njihove milostinje koja je stečena ponajviše kriminalom i prodajom nacionalnih interesa, i tako podeljena i od Hrvatske i od međunarodne zajednice potplaćena, vuče odbranu Krajine u ambis i samouništenje
 
Nejedinstveni i nedorasli političari u identifikaciji sa svojim kolegama u Srbiji, o tim kriterijumima, poukama, saznanjima i upozorenjima nisu brinuli, nego su najviše vodili brigu o sopstvenoj egzistenciji i uskogrudnim interesima svoje partije, regije ili opštine, uplitali su se u sistem komandovanja i razjedinili i onako nestabilnu Vojsku, čiji su interesi svedeni na odbranu svoje rodne grude, svog ognjišta i svoje kuće, čime je izgubljena mobilnost, monolitnost i njena udarna snaga.
 
. Na ovo stanje negativno je uticao veliki broj dezertera koji su sve i “zakuvali“ sa prvoboračkim stažom, opljačkanim vrednostima i smišljenom propagandom pobegli, uglavnom u Beograd i druge veće gradove Srbije.
 
Srbi plaćenici, pripadnici tzv. međunarodnih vojno-političkih snaga, gro iz NATO aveti, naklonjeni katoličkoj veri, kao čuvari katoličko-kapitalističkog imperijalizma, sa svom svojom prirodom i indoktrinacijom, su i defakto i dejure saveznici NATO ustašama i protivnici srpskog naroda, što je imperijalizam međunarodne zajednice dobro znao i dobro iskordinirao, a u praksi se to i potvrdilo.
 
Značajan negativan uticaj na tešku situaciji u srpskome narodu uopšte, a posebno u Krajini, činila je i nedosledna i neodlučna aktuelna vlast u Srbiji i Saveznoj Državi, iako pritisnuta pretnjama spolja, dejstvima sve agresivnije pete kolone iznutra, pritisnuta teškoćama nastalih posledica raspada države i građanskog rata, i posledicama teških ekonomskih i drugih sveobuhvatnih sankcija, i svesna pretnje da izgubi nacionalne interese. Nije imala moći i odlučnosti da se obračuna sa nosiocima kriminala, pre svega u vlasti, sa paravojnim i parapolicijskim snagama, sa podzemljem i njegovom spregom sa kriminalizovanim policijskim i partijsko-političkim krugovima i sa ostalim snagama raznih asocijacija udruženih u jedinstven antidržavni i antinacionalni program koje su negativno uticale na vitalne interese naroda i države i ozbiljno ih ugrožavale.
 
Vojska Jugoslavije je dužna da po automatizmu, po preduzetim obavezama, brani srpsku teritoriju i zaštiti srpski narod, po unapred pripremljenim planovima, sa unapred pripremljenim snagama i sredstvima, po zapovestima komandanata i sa jedinstvenim šiframa po kojima se plan dejstva aktivira voljom Tuđmana kada izda svojim bojovnicima naređenje za napad na bilo koji deo srpske teritorije, a ne voljom Miloševića, niti bilo kojeg drugog Srbina.
 
Očito je da ti planovi ne postoje kao što ne postoji ni volja ni odlučnost srpskog državnog rukovodstva, a još manje političke elite Srbije da oružjem pomogne srpskoj braći u opasnosti, sem časnih izuzetaka
 
. Dokazano je, da se ti Srbi ne bore za dobrobit nego za pljačku naroda, a oni koji im smetaju se upućuju na front i bivaju optuženi za neuspeh onih koji ga proizvode.
 
Agresija. još jedno razočarenje, još jedna mora, za srpski narod, koja će se završiti svršenim činom fašista i pomirenjem i prihvatanjem stanja svršenog čina od srpskih kukavica.
 
Ostadoše zabrinuti tužna pogleda a neki i gunđajući. Neosporno je da su oni nešto najvrednije što je ovaj srpski narod rodio, ispoljavaju mu bezgraničnu vernost kada mu je najteže, ispoljavaju zabrinutost da slučajno ne stignu da mu se oduže, odnosno da se ne oduže žrtvama svojih predaka koji su dali živote za njihov život, za njihovo postojanje i njihovoj sposobnosti da se odupru vekovnom zlu koje obavija njihov narod i uništava njegovu slobodu.
 
Lažu srbijanski perači ruku i prljave svesti i naručioci prljavog štiva i njihovi podrepaši tzv. pisci i književnici da Jugoslaviju niko nije branio. Svi odani borci Jugoslavije u navedenim jedinicama JNA, sem vešto ubačene pete kolone, su imali jasan cilj i ideju da ratuju za Jugoslaviju
 
Okrutna je laž da borba za interese srpskog naroda nije i borba za Jugoslaviju. Savest istorije će dokazati da oni Srbi koji su protiv Jugoslavije su i protiv interesa srpskog naroda. Oni su protiv Srbije kao matice srpskog naroda, jer matica ne može da postoji ako ne bude postojao jedinstven korpus srpskog naroda u jednoj državi. Ne razbija se srpski narod radi razbijanja periferije, nego radi razbijanja njegove matice.
 
Veliki borci za srpstvo, koji su požurili da na svoje grudi istaknu velika znamenja iz nekog drugog, naročito iz onog za Srbe neslavnog segmenta istorije, koji su nas delili, pljačkali, sabotirali, izdavali neprijateljima i sa njima trgovali i kolabolirali, za svoje prljave, i opet, izdajničke interese, nisu mogli da shvate da smo jedni drugima potrebniji nego ikad
 
Ujedinja Nemačka, raspadom Sovjetskog Saveza, okuplja stare saveznike i terorom angloameričke koalicije, pod ideologijom rimokatoličkog komesara i pravoslavnog klera, novim okovima socijalne, nacionalne, verske i svake druge ljudske i opšte ovozemaljske dogme i nepravde, ruši strategiju, da sirotinja svoju imovinu vraća od bogatog i da svako živi od svoga rada. Na scenu vraća doktrinu „pljačka siromašnih od strane bogatih“. Srpski narod nedelima svojih izdajnika, stranih sluga i podanika, koji ih pljačkaju, iz blagostanja pada u ropstvo, traži zaštitu i status večitog i vernog sluge i sigurnog zaštitnika njega, vlasnika demokratije i “uzdanice srpskih interesa”.
 
——————-
 

JEDINSTVENO SVEDOČENJE IZ PRVE RUKE:

Dom Vojske (ko zna čije sada), Francuska 2, Beograd u 13:00 PONEDELJAK DAKLE SUTRA – PRISUSTVO OBAVEZNO
Ponesite kamere i pozovite sve medije, naročito pozovite oficire i bezbednjake ali i članove porodica svojih, komšije, prijatelje

PODELITE DALJE OVAJ ČLANAK I POZOVITE SVE!

 

DELOVI IZ KNJIGE – 2. deo

Stigosmo na garanicu u Sremskoj Rači, na reku Savu. Tu su nas ovi Prvi Srbi po ličnim kartama i spiskovima proverli i uputili preko Save ka graničarima Drugih Srba, koji su nas nakon propisane kontrole i prihvata uputili preko teritorije tih Drugih Srba u državu nekih Trećih Srba koji tamo ratuju jer su napadnuti od zajedničkog srpskog neprijatelja

 
Oni jačaju podaničku svest, koja tvrdi da je dobro i neizbežno ono što nas deli i veže za tuđe interese.
 
– E, moji srpski oficiri, mi nismo samo otpisani nego smo i ilegalci. Prema nama se ovi prvi Srbi tako i odnose. Nemojte da se iznenadite nepoverenjem i nakaradnim prijemom neprijateljski raspoloženih srpskih birokratskih radikalista u Kninu!
Svi su ćutali i mučili u osamljenosti i prividnom dremežu, svesni neprijatnosti i poniženja koje ih očekuje. Poniženje koje moraju proći do prijema vojničke dužnosti, u cilju odbrane sopstvene i profesionalne nezavisnosti, vojničke subordinacije, vojničke časti i ljudskog dostojanstava, kao osnovnog uslova za opstanak vojske i naroda. To smo mi vrlo dobro znali. Opstati znači ne svrstavati se ni uz koga, ni za koga, sem uz narod, za jedinicu, odnosno srpsku vojsku. Upravo mi oficiri, služeći narodu nadvisili smo uskogrudu politiku, kriminalce, petokolonaše, špijune i izdajnike
 
Evo, na koridoru teritorije Drugih Srba, treći put, nas pretiče kolona Arkanove garde od desetak ljudi u tri vozila, dva pajera i jedno manje vojno teretno vozilo. To me pomalo ohrabri, te promislih u sebi da je dobro da se bar neko kreće tamo gde se naši Srbi ubijaju, proteruju sa vekovne teritorije, gde se pale njihova ognjišta, gde se ruše tragovi njihove kulture, gde se ruše spomenici njihovih žrtava koje su im naši zajednički zlotvori naneli kroz istoriju, vekovima uništavali, proterivali i pokrštavali
 
Postoje i četvrti Srbi koji su do sada u srpskoj borbi za demokratiju izgubili sve i nemaju ništa.
A ovde u Republici Srpskoj, kod Drugih Srba ništa novo. Ponešto je i bledo rečeno, kao da tamo negde na pijaci komšija prodaje kravu. Uostalom, ovde je sve kriminalizovano, privatizovano, otuđeno i došlo do srpske pameti.
 
Profitiraće mirotvorac, sudija bludnicima, koji su se takmičili u svojim zločinima, vođeni ljudima prljave svesti osnažiće svoje nove podanike i pljačkaće raju sakupljajući harač za sebe i za vlasnika demokratije. Tada će sve stati i stajati dok se raja ne odluči da uzme sudbinu u svoje ruke.
 
——————-
 

JEDINSTVENO SVEDOČENJE IZ PRVE RUKE:

Dom Vojske (ko zna čije sada), Francuska 2, Beograd u 13:00 PONEDELJAK DAKLE SUTRA – PRISUSTVO OBAVEZNO
Ponesite kamere i pozovite sve medije, naročito pozovite oficire i bezbednjake ali i članove porodica svojih, komšije, prijatelje

PODELITE DALJE OVAJ ČLANAK I POZOVITE SVE!

 

DELOVI IZ KNJIGE – 3. deo – U KNINU

Popesmo se na drugi sprat vojnog zdanja u široki hodnik. Primetih da je zgradu, namenski građenu za mirnodopski rad komande devetog korpusa JNA, zaposela civilna policija Milana Martića, a komandu Glavnog štaba Republike Srpske Krajine poslala na drugi sprat, odmah do tavana, iz čega se vidi, kao i iz cele procedure dosezanja do komandanta, značaj vojnih vlasti, mesto i uloga Glavnog štaba i njegovog komandanta u hijerarhiji vlasti Krajine. Prevarih se i ne prihvatih činjenicu da je stanje podčinjenosti vojske policiji zlokoban znak po srpsku naciju u celini.
 

Na putu ka Benkovcu,

 
Kako smo se približavali Benkovcu grupe vozila jadnih srpskih izbeglica bilo je sve češće. Po prolasku Kistanja, u Bribirskim Mostinama smo se na jednom proširenju puta zaustavili. Izašao sam iz vozila u nameri da sa nekim od izbeglica porazgovram, ali oni nisu bili voljni za zaustavljanje i razgovor. Dostojanstveno su, ignorišući me, prolazili, a ja sam to sa velikim osećajem krivice i tugom posmatrao. Nažalost ne prvi put. Od seljana, meštana, niko se nije pojavljivao. Jednostavno nije bilo života sem tihog umiranja države Trećeg srpskog naroda.
 

Na frontu ,

 
– Odakle dolaziš pukovniče? – Upita me snažan vojnik mog rasta u isto čudnoj uniformi koji je stajao u dubini prostorije u polumraku. Nisam ga prepoznao, ali mi se njegov glas učinio poznat.
– Da li je tu komandant brigade pukovnik Bugunović?
– Da! Ja sam! – Umorno prozbori komandant, dižući se sa stolice pored vojničke peći, priđe mi u susret sigurnim koracima. Stasit, primernog vojničkog izgleda, čvrstog pravilnog lica koji su ukrašavali pravi vojnički brkovi, crne guste kose, pravo uprtim pogledom u mene, sretosmo se na sred prostorije i pozdravismo se čvrstim stiskom ruke. Osetih iskrenost i poštovanje.
– Ja sam Slobodan Vukosavljević. Danas smo stigli iz Beograda. Raspoređen sam u glavni štab. Došao sam da se upoznam sa stanjem na frontu, i naravno da pomognem koliko mogu.
– Hvala, pukovniče! Hoćete li sesti? Ali, prvo, da Vas upoznam sa starešinama. Ovo je gospodin Željko Ražnatović. On je došao jutros.
– Ne. Sinoć! – upade mu Arkan u reč.
Okretoh se prema njemu i zagleda mu se u oči. Nisam osetio odbojnost nego neku iskrenu prisnost. Bili smo iste visine i slične konstitucije, iako nas je delilo desetak godina u starosti. Pružih mu ruku i prihvatih njegovu koja je bila daleko nežnija i labavija sa znakom rasterćene ličnosti teških tereta odgovornosti za razliku od predhodnika napaćenog profesionalca, sa opuštenim okruglim, devojački nežnim, vedrim licem i čistim i jasnim govorom bez mana.
Posmatrao sam ga i dalje ali on se pravio da je nezainterosovan, te kroz osmeh, me upita:
– Vi ste, izgleda, dobar vojnik kada ste pravo iz Beograda, preko Knina, došli na prvu liniju? – Zadrža ironičan osmeh kako bi pokazao potpunu nezainteresovanost prema onome šta ću ja odgovoriti. Taj postupak bi svakome ukazivalo da od dijaloga treba odustati i na njega ne obraćati pažnju.
– Ovo nije prva linija. Na njoj je najlakše biti. Ili opstaješ ili nestaješ. Ovde je oficir i komandant koji nosi breme odgovornosti i teret odbrane Ravnih Kotara i srpske zapadne granica. Uveren sam da on najbolje poznaje probleme koje mora da reši kako bi opstao. On nema prava da nestane. Od njegovih rešenja svi zavisimo, ponajviše oni na prvoj liniji. Prema tome svi moramo da mu se podredimo i da mu pomognemo.
Ovo je bila lekcija, kojoj nisam mogao da odolim, a da je ne uputim pravom licu. Osobi, koja je zaposela hotal u Benkovcu i obećavajući dvesta dojče maraka počelo da regrutuje najbolje borce Bugunovićeve brigade deleći im uniforme i uplićući se svugde i u svaki delokrug rada, pritom ne vodeći računa da li pomaže ili odmaže. Zadržao je vrlo naivan i dobroćudan izraz lica ne pridajući nikakav značaj onome što sam rekao. Ipak, uveren sam da je to na njega imalo snažan efekt uveravajući ga u ispravnost onoga što sam mu saopštio. Čini mi se da je to prihvatio sa poštovanjem.
 
————-
 

JEDINSTVENO SVEDOČENJE IZ PRVE RUKE:

Dom Vojske (ko zna čije sada), Francuska 2, Beograd u 13:00 PONEDELJAK DAKLE SUTRA – PRISUSTVO OBAVEZNO
Ponesite kamere i pozovite sve medije, naročito pozovite oficire i bezbednjake ali i članove porodica svojih, komšije, prijatelje

PODELITE DALJE OVAJ ČLANAK I POZOVITE SVE!

 

ODABRANI DELOVI IZ KNJIGE – 4. deo

 
Izašao sam iz osmatračnice u nameri da uđem u zgradu, međutim naišao sam na najčudniju predstavu koju ni u snu nisam mogao doživeti. Oko zgrade i po osmatračnici dejstvovali su projektili i mine! Životi i opstanak svih nas su bili ugroženi. Na ulazu u zgradu je stajao Arkan. Okrenut prema meni, upitao me je: – Ko su ovi? – pokazujući na grupu novinara koji su se u strahu pogrbljeno kretali prema nama.
– Ne znam! – Odgovorih. – Ali, rekao bih da je to „Naša savest“ iz Srbije koja nas uspešno obmanjuje.
Zastao sam i propustio novinare različite dobi starosti i iz raznih listova. Stiglo je i nekoliko kamermana. Svi su se rasporedili po onom otvorenom prostoru. Arkan se namesti prema horizontu, u čijoj se dubini vršio pokret boraca, ranjenika i vozila. Njegova slika u prvom planu sa borbenim pokretom snaga u pozadini, dejstvo pešadijskog naoružanja, dejstvo plotuni artiljerije i tenkova, eksplozije ustaških projektila neposredno oko nas, predstavljala je pravi ambijent za predstavu koju sam sa čuđenjem posmatrao.
Dok se vojvoda šepurio oni su čučali, klečali, sedali, saginjali se, što zbog slikanja komandanta „Srpske Garde“, što od straha od gelera i zalutalih projektila, kojih je bilo na pretek. Njegova veština u gordim pozama osmatranja bojišta te prilazak dvojice njegovih saboraca i teatralni razgovori sa njima me nisu zbunili jer sam to nažalost više puta doživljavao. Ipak, sam bio zbunjen pojavom ovih kukavica iz „Naše Savesti“, koje
 
„Naša Savest“ završivši posao, pokupi svoje prnje i nestade kao što je i došla.
– Ljudi, pazite! Ovo su opasni tipovi i sigurno rade za onu stranu!
Slučajno zafijuka jedan ustaški projektil i udari u kamenjar na oko pedesetak metara od nas. Pokri nas kiša kamenja te pobegosmo u zgradu.
– Šta sam ja rekao! Banda izdajnička! Ne dešava se meni ovo prvi put! Njima čovek ne sme da veruje.
 
Na ulaznim vratima se iznenada stvori neka vika i gužva. Zaglaviše ih nekoliko agresivnih boraca sa oružjem na gotovs. Jedan od njih, najagresivniji, srednjeg rasta u šarenoj uniformi, povezan maramom po glavi i minđušama u ušima, krećući se u stilu hijene, držeći u levoj ruci hekler pritrča Komandantu koji poče da ustaje sa stolice. Hijena ga desnom rukom ošamari iz sve snage, sa vulgarnim izrazima i ostrašćenom mržnjom poče da mu psuje majku komunjarsku, izdajničku… Ka njemu hitro doskoči Arkanov general, beograđanin varilac Peja, koji je stalno držao hekler na gotovs. Snažno ga odgurnu u stranu i stade između smirenog komandanta i mržnjom omamljenog vojnika, koji se i dalje u punoj agresiji ustremio da komandanta uhvati za gušu. Umeša se i Arkan, nekoliko oficira i dva vojna policajca iz pratnje komandanta. Vojnike izvedoše napolje iz zgrade, a onog najagresivnijeg koji je ošamario komandanta okružiše i razoružaše
 
Na borbenu scenu stupa krajnja ljudska surovost upotreba snage, sredstava za pobedu i samoodržanje. Gubi onaj slabiji, nedisciplovaniji, umno i fizički nespremniji, onaj koji imaju manje vere u pobedu, onaj koji u borbu stupa sa manje ideala, onaj koji podcenjuje ljudskost i njeno dostojanstvo, onaj koji mrzi i na mržnji zasniva motive borbe, onaj koji ne poznaje ciljeve borbe i nije ubeđen da su ti ciljevi vredniji od njegovog truda, njegovog požrtvovanja, njegovog dostojanstva i njegovog života, onaj koji ne zna šta je ljubav a šta sloboda i onaj koji ne shvata da nema ljubavi bez slobode. Gubi onaj u koga nije uložen trud obrazovanja, vaspitanja i brižljivih priprema za rat. Gubi onaj koga roditelji, vaspitači i društvo nije ubedilo da treba da ratuje i da se za njegove ideale i ciljeve vredi boriti. Najviše gubi onaj koji nije uveren da će se njegovom borbom i požrtvovanjem stvoriti sloboda za koju vredi žrtvovati ljubav. On gubi bitku i on će uvek gubiti i rat. Čak i ako dobije neku od bitaka, rat će sigurno izgubiti, za razliku od onog koji svoju ljubav žrtvuje za slobodu, koji će sigurno dobijati i bitke i rat pa makar taj rat, do pobede slobode, vekovima trajao. Tu između ropsva i slobode, tu leži izbor, i onaj koji taj izbor nije shvatio i nije ga svesno usvojio, izvršio i nije spreman za borbu, on gubi slobodu jer nema ljubavi ili preciznije rečeno nema istinske ljubavi prema slobodi. Kada kažem istinske, mislim one u srcu one iznad nas samih, one prema čoveku i ljudskim vrednostima. One koje u njemu bitišu i vrednosti koje tu ljubav oplemenjuju i svojom plemenitošću slobodu stvaraju, grade i razvijaju.
 
Taj komandant je izdao neprikosnoveno naređenje borcima i jedinicama da se bore i da u borbi pobede. Da budu pobednici. Da svojom pobedom odbrane narod i teritoriju od agresije neprijatelja. Da spreče uništenja vojske, države i naroda. Komandant nije poslao borce da brane sami sebe, da odlučuju da li će se boriti i dokle će se boriti, i da li će se boriti. Njegova zapovest je neumoljiva i surova. Oni moraju da se bore da budu pobednici i da za to budu nagrađeni. Ako se nehajno i nedovoljno bore onda će biti gubitnici i zajedno sa narodom osramoćeni, a ukoliko se se iz borbe izvuku postaju dezerteri i izdajnici gubitničkog naroda, i moraju biti streljani. Svako drugo rešenje koje trenutno koristi borcima ili nekome drugom, štetno je za vojsku i narod i vodi u gubitak slobode i u ropsvo. Tu oštrica opšteg interesa mora biti surova i neumoljiva kao i borba za očuvanje države i naroda. Borac, oficir, vojska u celini je tu jedino bitna kao pobednik. Kako bi ona to i bila u nju narod mora mnogo truda i ljubavi da uloži. Da odredi stroga pravila ponašanja da bi mu ona tu ljubav uzvratila i za njega se svesno žrtvovala. Ovde trenutno sve funkcioniše. Najbolje funkcionišu oni koji nas uništavaju sa fronta i oni iznutra. Ali, na potezu su i hrabri koji prihvataju borbu sa najtežim zadatkom da odbrane narod i teritoriju i po mogućnosti pobede neprijatelja u sopstvenim redovima.
 
Noć kao najteži deo dana za vojnika, izaziva veliku nesigurnost i strah. Posebno na nepoznatom terenu, u ambijentu na koji se iscrpljeni vojnici nisu prilagodili i spoznali preteće pravce i moguća iznenađenja i pojave. Naročito u vremenu smrkavanja i gubljenja kontakta sa realnom slikom bojišta, usled iscrpljenosti i psihofizičkog umora, sa napetim nervnim sistemom koji je dnevnim opasnostima maksimalno iscrpljen, ulazi u nevidljivo i nepoznato. Tada je potrebno veoma malo da se iracionalnost ispolji u vidu straha, a ako se ona ne kontroliše može da preraste u paniku.
 

JEDINSTVENO SVEDOČENJE IZ PRVE RUKE:

Dom Vojske (ko zna čije sada), Francuska 2, Beograd u 13:00 PONEDELJAK DAKLE SUTRA – PRISUSTVO OBAVEZNO
Ponesite kamere i pozovite sve medije, naročito pozovite oficire i bezbednjake ali i članove porodica svojih, komšije, prijatelje

PODELITE DALJE OVAJ ČLANAK I POZOVITE SVE!

 

Preporučeno:

Megalomanski projekat Aleksandra Vučića BEOGRAD NA VODI zaustavila CIA i FBI

Beograd na vodi platila deca Plaestine kroz istorijsko pranje para Mila, Dahlana, Zajeda, Blera i Vučića
Beograd na vodi platila gladna deca Plaestine kroz istorijsko pranje para Mohamed Dahlana koji je dobio državljanstvo Srbije kao i Crne Gore a preko Mila, Šeika Bin Zajeda, Blera i Aleksandra Vučića

They Don't Care About Us

Samo tri stvari se ne mogu dugo skrivati … Sunce, Mesec i ISTINA!

Global Media Planet INFO

Podržite rad našeg portala. To možete učiniti OVDE: PayPal-Me 

Budite sa nama jer smo mi tu zbog vas

Vaš Global Media Planet INFO

Hvala! 

Podelite ovaj članak gde god to možete !

DMCA.com Protection Status


Facebook Comments

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*