Medijska manipulacija i TV programiranje – VIDEO


Medijska manipulacija i TV programiranje. Kako to ide?

„Dame i gospodo, prekidamo naš muzički program zbog vanrednih vesti Intercontinental Radio News. 20 minuta pre osam, prema srednjem vremenu, prof. Farell s opservatorija Mount Jennings, Chicago, Illinois, uočio je nekoliko eksplozija zapaljivog plina, koje su se pojavile u pravilnim razmacima na Marsu. Spektroskop je pokazao da je zapaljivi plin vodonik i da se kreće prema Zemlji velikom brzinom. Prof. Pierson s opservatorija Princeton potvrdio je ovaj nalaz i opisao fenomen kao: “plavu plamenu strelu ispaljenu iz pištolja”. A sada se vraćamo muzici Ramona Raquella koji svira za Vas u Park Plaza Hotelu u New Yorku.”

Rat svetova – jedna od prvih najvećih najbolje režiranih prevara definitivno je bila Radio drama H. G. Wellsovog „Rat svetova“ iz 1938. godine koja je i do dan danas ostala zapamćena kao jedna od najvećih obmana zabavne industrije.
S obzirom da je svaka radio drama oblik tonskog zapisa nekog književnog teksta koji se emituje putem radija te s obzirom da je mogućnost vizualizacije isključena te da se dijalozima, muzikom i zvučnim efektima omogućava željeni učinak, emisija „Rat svetova“ izazvala je masovnu histeriju i paniku među slušaocima. Emitovana na Noć veštica, pod rediteljskom palicom slavnog glumca Orsona Wellesa, drama je predstavljena u formi vanrednih vesti koje su prekinule vremensku prognozu, navodeći mnoge da poveruju kako se stvarno događa invazija vanzemaljaca sa Marsa.

U početku su samo povremene vesti prekidane muzikom, a potom drama prerasta u predstavu o pustošenju… Marsovci ispuštaju i crni dim, tako da oni koji izbegnu “zrake smrti”, definitivno umiru od otrovnog gasa. U program se uključuje i neimenovani sekretar unutrašnjih poslova koji obaveštava rat sa Marsovcima. Umesto “sekretara”, po scenariju je trebalo da bude najavljen “lično” Ruzvelt, međutim, zbog pritiska koji je CBS izvršio na Velsa, to je promenjeno prvo u “predsednik”, ali CBS ni to nije dozvolio. Vels je na kraju prihvatio da ne pominje predsednika, ali je instruirao glumca Kenija Delmara (Kenny Delmar) da u ulozi “sekretara” maksimalno imitira Ruzvelta.

Procenjuje se da je gotovo 6 miliona ljudi u tom trenutku slušalo radio emisiju tokom koje su policijske stanice bile zasute telefonskim pozivima uspaničenih građana. U malom gradiću u državi Washington, emisija se podudarila sa nestankom struje, nakon čega su se mnogi stanovnici naoružani pištoljima i puškama zaputili prema planinama. Nakon brutalne reakcije slušalaca na emisiju, radio Si-Bi-Es je obećao da nikada više neće napraviti ništa slično.

I ne, ovo nije tekst o drami Orsona Welsa već o medijskoj manipulaciji. Drama Orsona Welsa je samo primer kako ljudi olako poveruju sve što vide na teleleviziji ili čuju na radiju. Televizija nas svakodnevno bombarduje iz svih uglova, stvara distrakcije, uzrokuje promenjena stanja svesti, oblikuje našu psihu, iskrivljuje stanovišta, upropašćava kritički i logički um, zatupljuje nas, eutanazira našu empatiju, usađuje nam moderne moralne vrednosti i subliminarno nas menja. To je medijska manipulacija!

“Upravo sad postoji čitava generacija koja ne zna ništa drugo osim ove cevi (op. TV kamera)! Ova cev je propoved. Konačno otkrovenje. Ova cev može stvoriti ili uništiti predsednike, pape, premijere. Ova cev je najbolja sila u celom ovom bezbožnom svetu i teško nama ako dospe u ruke pogrešnih ljudi!

Televizija nije istina. Televizija je prokleti zabavni park! Televizija je cirkus, karneval, putujuća trupa akrobata, propovedača, igrača, pevača, žonglera i nakaza, ukrotitelja lavova i nogometaša. Mi smo u poslu ubijanja dosade. Tako ako želite istinu idite Bogu. Idite svojim guruima. Idite sebi! Zato što je to jedino mesto na kojem ćete naći bilo kakvu pravu istinu. Ali ljudi, nikada nećete dobiti istinu od nas. Reći ćemo vam sve što želite čuti i lažemo kao psi. Reći ćemo vam svako sr… koje želite da čujete! Mi se bavimo iluzijama. Ništa od ovoga nije stvarno! Ništa od ovoga nije istina! Ali vi ljudi sedite tu, dan za danom, noć za noći. Svih ste uzrasta, boja, veroispovesti. Mi smo sve što znate. I počinjete verovati iluzijama koje mi vrtimo. Počinjete verovati da je ova cev istinita, a vaši životi nestvarni. I uradićete šta god vam ova cev kaže! Obući ćete se kao cev, ješćete kao cev, podizati decu kao cev, čak ćete i misliti kao cev. Ovo je masovno ludilo, manijaci! Za ime Boga, vi ljudi ste pravi! Mi smo iluzija! I zato isključite televizore, isključite ih sad! Isključite ih i ostavite! Isključite ih usred ove moje rečenice!”

 

Poznato je da žmirkanje televizijskog ekrana indukuje alfa talase u mozgu, tačnije titranje ekrana uspavljuje mozak i služi kao hipnotički otvarač! Na takav način postajemo prijemčivi svim informacijama koje dobijamo s „malih ekrana.“

Ako vam trebaju dokazi za ovu tezu pogledajte koji proizvodi vam se nalaze u kupatilu, u frižideru, u kuhinji, kakvu odeću nosite? Ne treba vam dugo da shvatite kako imate upravo sve ono što ste videli na TV-u! Imate proizvode kompanija koje puštaju svoje reklame na TV-u i ne pitate se koji je sastav toga, odakle je to došlo, treba li mi to uopšte! Ne! Vi jednostavno idete i kupujete baš to što ste videli na TV-u. Pijete vodu sa TV-a, jedete hranu sa TV-a, oblačite se onako kako ste videli na TV-u da se oblače…. 

Američki filozof, politički aktivista i lingvista Noam Chomsky, profesor na MIT-u, sastavio je listu deset najčešćih i najefikasnijih strategija kojima se, korišćenjem medija, pribegava manipulaciji stanovništvom.

Zahvaljujući medijskoj propagandi stvarani su ili uništavani društveni pokreti, opravdavani su ratovi, promovisane određene ideološke struje, pa čak je i data uloga medijima kao proizvođačima stvarnosti!

Kako otkriti najčešće strategije za razumevanje ovog psihosocijalnog alata u kojem nedvosmisleno svi učestvujemo? Podsticanje gluposti, promocija osećaja krivice ili konstruisanje veštačkih problema a potom njihovo magično rešavanje, samo su neke od tih taktika.

1. PREUSMERAVANJE PAŽNJE

Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promena o kojima odlučuje politička i ekonomska elita, kroz tehniku kontinuiraih ometanja plasiranjem beznačajnih informacija. Strategija distrakcije je vrlo bitna i za sprečavanje javnog interesovanja za osnovna saznanja iz nauke, ekonomije, psihologije, neurobiologije i kibernetike.

“Držite pažnju javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, okupirajte im misli pitanjima bez važnosti. Držite javnost zauzetom, zauzetom, zauzetom, tako da nema vremena za razmišljanje, vratite ih natrag na farmu među druge životinje.
Izvod iz knjige “Tiha oružja za tihi rat”, Cody Goodfellow

2. STVORITI PROBLEME PA PONUDITI REŠENJE

Metoda se naziva i “problem – reakcija – reakcija – rešenje” (problem – reaction – reaction – solution). Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva reakcije u javnosti, nakon čega se nude rešenja kojima bi se, u normalnim okolnostima, javnost protivila.

Na primer: Pustiti da se razvije i pojača urbano nasilje ili dogovoriti krvave napade kako bi javnost sama zatražila nove bezbednosne zakone i pravila čak na štetu sopstvene slobode. Ili: stvoriti ekonomsku krizu, te prihvatiti recesiju kao nužno zlo i na kraju smanjiti socijalna prava i redukovati javne službe.

3. STRATEGIJA POSTUPNOSTI PROMENA

Naterati javnost da prihvati neprihvatljivo, tj. primeniti postupno prihvatanje promena, na kapaljku, ako treba i godinu ili više. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni društveno-ekonomski uslovi (neoliberalizam) tokom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija, nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – zapravo promene koje bi izazvale revoluciju kada bi se uvele odjednom.

4. STRATEGIJA ODLAGANJA

Još jedan način prihvatanja nepopularnih odluka jeste njihovo predstavljanje kao “bolnih i nužnih”, kako bi se zadobila saglasnost javnosti za buduće promene. Lakše je prihvatiti buduću žrtvu nego trenutno žrtvovanje. Prvo, jer se napor neće desiti odmah. Drugo, jer javnost ima sklonost ka očekivanju da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje verovatno izbeći. To daje javnosti više vremena da se navikne na ideju promene i da je na kraju prihvati sa rezignacijom.

5. UPOTREBA DEČIJEG JEZIKA

Većina reklama usmerenih na širu javnost koristi govor, argumente, likove i naročito dečije intonacije, kao da se obraćaju maloj deci ili mentalno nedovoljno razvijenm osobama. Što više žele zaludeti gledaoce, to više primenjuju infantilne tonove.
Zašto?

“Ako se obratite osobi kao da ima 12 godina ili manje, tada će, zbog sugestije, vrlo verovatno odgovor ili reakcija te osobe biti lišena kritičkog osećaja kao i kod osobe od 12 godina ili mlađe.”
Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

6. KORIŠĆENJE EMOCIJA

Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi za izazivanje kratkog spoja u procesu razumnog prosuđivanja. Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom za implementaciju i prihvatanje ideja, želja, briga, bojazni ili prinuda, ili pak indukovanje određenih ponašanja.

7. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSEČNOSTI

Učiniti javnost nesposobnom da razume tehnologije i metode koje se koriste za njihovu kontrolu i porobljavanje.

“Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod proseka, da bi razlika između obrazovanja viših i nižih slojeva ostala nepremostiva”.
Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

8. OHRABRIVANJE JAVNOSTI DA BUDE ZADOVOLJNA SVOJOM PROSEČNOŠĆU

Promocija stava u javnosti da je moderno i poželjno biti glup, vulgaran i neobrazovan…

9. STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE

Usmeravati pojedinca da veruje kako je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspeha svoje inteligencije, svoje nesposobnosti ili nedovoljnog truda. Dakle, umesto pobune protiv ekonomskog sistema, pojedinac ne deluje jer samog sebe krivi za neuspehe što dovodi do depresivnih stanja kojem je jedina uloga sprečavanje akcije. A bez akcije nema revolucije!

10. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ŠTO ON POZNAJE SAMOG SEBE

Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvorio je sve veću provaliju između znanja koje poseduje prosečan čovek i znanja koje poseduju i koriste vladajuće elite.
Zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, “sistem” ima pristup naprednom znanju o čoveku i na fizičkom i na psihičkom planu. Sistem je u mogućnosti da bolje razume običnog čoveka nego što on poznaje sam sebe. To znači da, u većini slučajeva, sistem poseduje više kontrole i ima veću moć nad pojedincem nego što pojedinac ima nad samih sobom.

Global Media

Uslovi korišćenja

Srodni članci: Manipulacija emocijama i mislima

 

Preporučeno:

Samo tri stvari se ne mogu dugo skrivati … Sunce, Mesec i ISTINA!

Global Media Planet INFO

Podržite rad našeg portala. To možete učiniti OVDE: PayPal-Me 

Budite sa nama jer smo mi tu zbog vas

Vaš Global Media Planet INFO

Hvala! 

Podeli ovaj članak sa drugima

DMCA.com Protection Status

.


Facebook Comments

1 Comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*