Milorad Ulemek Legija: “Čedo, kraj će ti biti tužan!” – BEZ CENZURE + VIDEO – Kompletan Intervju


Milorad Ulemek Legija: “Čedo, kraj će ti biti tužan!” – BEZ CENZURE + VIDEO – Kompletan Intervju

BIVŠI KOMANDANT „CRVENIH BERETKI“ IZ ZATVORA PORUČUJE

Nekadašnji prvi čovek JSO optužio Jovanovića da je „prodao“ Đinđića, da je naručio Miškovićevu otmicu, za veze sa „zemuncima“ i da je naručivao ubistva pripadnika podzemlja.

Subota, 04.06.2016. | 21:54

Milorad Ulemek Legija, nekadašnji pripadnik „zemunskog klana“ i komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO), osuđen za ubistvo premijera Zorana Đinđića, iz zatvora je zapretio lideru LDP Čedomiru Jovanoviću da će imati tužan kraj.

Legija, koji u požarevačkom „Alkatrazu“ izdržava kaznu od 40 godina, u intervjuu za nedeljnik Ekspres rekao je da je Jovanović tužna figura koja će još tužnije da završi.

Ulemek je tvrdio da je šef LDP od 2000. bio umešan u sve – kako u političke prevare tako i u sve kriminalne radnje.

Prebacivao i drogu

“Čeda je bio glavni organizator prebacivanja 600 kilograma heroina iz trezora Komercijalne banke. Posle su rekli da to nije tačno, ali tačno je. Onda u onom ludilu nije mnogo njih smelo o tome da priča, ali danas je priča mnogo drugačija. Jedan od učesnika u otmici Miškovića je, pogađate – Čeda. Ko je izvadio Spasojevića iz zatvora? Pa opet Čeda. Ko je smestio Makinoj grupi za ubistvo Buhe? Čeda. Ko je naručio Šljukino ubistvo? Čeda. To je jedna tužna figura, ali u državi Srbiji takvi izgleda opstaju. On je naneo više štete pokojnom premijeru nego svi drugi zajedno. Na kraju ga je i prodao”, naveo je Legija u Ekspresu.

Jovanović juče nije želeo da komentariše optužbe koje je Legija izneo na njegov račun.

Kriminolog Boža Spasić smatra da bi Legiju sada trebalo dodatno ispitati povodom izjave da će Jovanović da završi tužno.

Bili su drugovi

“Ovo jeste pretnja, i to iz zatvora, pa bi tužilac sada mogao da ispita Legiju na bazi ove izjave, kako bi on precizirao šta je mislio kada je rekao sve ovo. Inače, dobro je poznato da je Legija svojevremeno imao kontakte s Jovanovićem i verovatno je od njega dobio neka obećanja koja nisu ispunjena, pa sada pokazuje koliko je razočaran, revoltiran i besan. Imali su drugarski odnos, a onda se Ulemek odjednom našao na robiji od 40 godina, te sada na bilo koji način želi da se osveti Jovanoviću, ali i još nekim licima”, navodi Spasić.

Premijer najavljuje: 

KORAĆEV IZVEŠTAJ VIŠE NEĆE BITI TAJAN

Premijer Aleksandar Vučić rekao je juče da će tražiti da se skine oznaka tajnosti sa izveštaja komisije koju je predvodio Žarko Korać i svedočenja pojedinih ljudi o ubistvu premijera Zorana Đinđića.
Činjenice

BROJNE KONTROVERZE

Pripadnik JSO tvrdio da je Jovanović više puta išao u Šilerovu ulicu, gde je živeo Dušan Spasojević.

Tvrdilo se i da je Jovanović posećivao Spasojevića u pritvoru.

Čeda se, kako se moglo čuti na sudu, kupao u bazenu u Šilerovoj i prisustvovao žurkama.

Aleksandar Simović je na sudu tvrdio i da je Čeda od Spasojevića uzimao milione evra.

Jovanović se navodno više puta od 2000. susretao s Legijom.

Legija je na sudu rekao da Jovanovića zna od 2000. i da su se javljali jedan drugom kada se vide.

Jovanović je ovih dana rekao: „Ako Legija može iz zatvora da drži konferencije ili da daje intervjue, zašto ne može da naručuje ubistva“.

Lider LDP više godina ima državno obezbeđenje.

Izvor: BN

Foto: Global Media Planet INFO

INTERVJU MILORAD ULEMEK LEGIJA:

Niko u državi nema muda da obnovi suđenje

Pripadnik Službe stacioniran na aerodromu poslao mi je poruku da je sat vremena nakon atentata NN lice ušlo na aerodrom na sporednu kapiju, u vozilu sa diplomatskim tablicama britanske ambasade, i da se ukrcalo u mali džet, “cesnu” bez oznaka, i bez ikakve najave odletelo za London. Istu takvu potvrdu sam dobio i nedelju dana kasnije od pripadnika javne bezbednosti s aerodroma.

Život piše romane. Milorad Ulemek, ratnik Legije stranaca i komandant elitne Jedinice za specijalne operacije, petooktobarski revolucionar, proglašen je za državnog neprijatelja broj 1, sa ukupno 137 godina robije na koliko je osuđen za više ubistava, između ostalog i za atentat na premijera Zorana Đinđića. Danas je zaboravljen u takozvanom Alkatrazu u Zabeli, najčuvanijem zatvoru u Srbiji, iz koga je, ipak, uspeo da u ispovesti za Ekspres otkrije brojne nepoznate detalje o ličnostima i događajima pre i posle ubistva premijera. Sve što je rekao najbolje opisuje rečenica njegovog ratnog druga: “Legija je bio vuk u šumi, a veverica u gradu.”

Zašto ste se maja 2004. godine predali, da li ste to učinili zbog pripadnika JSO koji su osuđeni za četvorostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali?

– Vi prvo pa muško, ništa ono “kako si, kako zdravlje, kako je u tvorza”, nego odmah na temu, ali takvi ste vi novinari, kao hijene, gladni informacija… Oko moje predaje godinama kruže razne priče. Uglavnom izmišljene. Odgovor na pitanje o mojoj predaji je vrlo jednostavan. I nad popom ima pop. Postoje trenuci u životu kada morate da donesete teške odluke. Da birate između sebe i onih do kojih vam je najviše stalo. Ja sam svoj izbor doneo i sada sam tu gde sam. I ne kajem se ni jednog jedinog trenutka zbog te odluke koju sam morao da donesem tog nesrećnog 2. maja 2004. godine.

Da li je razlog za predaju bila griža savesti, pre svega zbog pripadnika JSO Nenada Bujoševića Ramba, osuđenog zbog smrti četvorice funkcionera SPO-a na Ibarskoj? Da li vam je on u Hrvatskoj na ratištu spasao život, jednom ili više puta?

– Naravno da uvek postoji griža savesti. Da toga nema, ljudska bića se ne bi mnogo razlikovala od životinja. U mom slučaju više se radilo o osećaju odgovornosti. Kada sa nekim prođete sve ono što sam ja prošao s tim momcima, onda se morate osetiti odgovornim. Kapetana JSO Nenada Bujoševića, zvanog Rambo, poznajem više od dve decenije. Tokom našeg ratnog puta koji je bio sve samo ne lep i lak, bili smo u mnogim situacijama da smo jedan drugome spasavali živote. Takve stvari se ne zaboravljaju. To je nepisani dug koji traje čitav život. I taj dug ništa ne može da izbriše.

Da li su u noći predaje sa vama razgovarali Dragan Jočić, Rade Bulatović, Goran Radosavljević Guri i Aleksandar Tijanić? Šta vam je garantovano i obećano i šta od toga nije ispunjeno?

– O toj famoznoj noći se danas gotovo sve zna. Osim pokojnog gospodina Tijanića, bila su prisutna ostala lica koja ste naveli. O čemu smo tačno pričali ostavio bih za sebe. Nije za širu javnost. Što se tiče garancija i obećanja, nešto je ispunjeno, nešto nije, ali to tako ide kada se dogovarate s političarima. Opšte je poznato da političari jedno govore, drugo misle, a treće rade.

Gde ste se bili do te noći, gde ste se skrivali i kako je izgledao vaš život u ilegali posle ubistva premijera Đinđića?

– Kao što sam već više puta rekao, od 14. marta pa sve do svoje predaje ja sam boravio u svojoj kući, u posebnoj prostoriji. Naravno da ta moja tvrdnja nije prihvaćena do dan-danas jer bi se onda postavilo pitanje šta je policija radila. Osim što su zavaravali javnost kako sam viđen od Bosne, preko Hrvatske i Švajcarske, pa sve do Tajlanda, mada protiv Tajlanda ne bih imao ništa protiv… Ja pouzdano znam da me nisu mnogo ni tražili, jer da jesu, verovatno bi me i našli. Ako je tako kao što oni tvrde, zbog čega odmah nakon moje predaje niko od nadležnih organa nije ušao u moju kuću da izvrši uviđaj? Podsećam da sam ja u to vreme važio za državnog neprijatelja broj 1, i da sam po njima bio najtraženiji begunac u Evropi. Zato je bilo lakše reći da se Milorad krio kojekude, nego tu njima pred nosom. To je njihova sramota, a ne moja. Što se tiče mojih aktivnosti za vreme ilegale, nema tu mnogo šta da se kaže. To se nije mnogo razlikovalo od mog sadašnjeg boravka u zatvoru. Mnogo blejanja i dosade.

Utisak je da se na suđenju za ubistvo premijera niste branili punim kapacitetom. Odbrana je najavljivala da će se tresti gora, a na kraju ste i vi i Zvezdan Jovanović osuđeni na maksimalne kazne, a o zaveri protiv premijera ništa se u sudnici nije čulo. Da li ste neke stvari rekli, a neke prećutali, kao posledicu tog sastanka u noći predaje?

– Ja se na tom, nazovimo suđenju, nisam uopšte branio. Šta imam da se branim kada sam, ne samo ja, unapred bio osuđen. Pa zar nije sudija Mesarović rekla na izvršenju presude: “Dobili smo presudu.” Posle se uz sve zamuckivanje brže-bolje ispravila, ali džaba joj. Shvatili smo šta je pisac hteo da kaže. Na suđenju sam govorio ono što je trebalo da kažem. Oni su pravili cirkus, pa sam se i ja poveo njihovim primerom. Neka danas obnove skaredno suđenje i neka prihvate samo tri predloga koja bih izneo veću, i srušiću im tu sklepanu optužnicu koja se protivi svakom razumu i logici. Problem je što čak ni danas niko nema muda da to sagleda s prave strane. Lakše im je da to gurnu pod tepih. Što bi se posle toliko godina opet dizala prašina?! Njima je svima dobro. Nas ko jebe. Na suđenju zato i nisam mnogo rekao, iako sam naširoko pričao. Neki put je ćutanje ispravnije od priče, biće vremena i za priču. Što se tiče mog tima odbrane, nikada niko nije najavljivao nikakve ekskluzive. To su lupetali ovi iz protivničkog tabora. Setite se samo teorije o ledenom metku što je izneo Svileni, lupio čovek i ostao živ. Tako oni rade, skrenu pažnju s pravih stvari i nadaj se najboljem.

Da se sad obnovi sudski proces, da li biste konačno otkrili ko je ubio Zorana Đinđića, pošto tvrdite da vi sa tim nemate nikakve veze?

– Zašto bih ja otkrivao bilo šta? Neka nadležni rade svoj posao. Evo, ministar pravde se nedavno hvalio kako će baš on da otkrije sve što je vezano za ubistvo pokojnog Đinđića. Samo neka izvoli. Ne vidim da ga je neko i pre te njegove izjave sprečavao u tome. Kao uostalom ni ove pre njega. Pokojnog Đinđića se uvek sete ili pred godišnjicu ili pred izbore. Onda se svi busaju kako će ovo ili ono. Pa bujrum.

Zaista, ko je ubio premijera? Da li je smrtonosni metak ispalio pripadnik neke strane službe? Znate li detalje o pušci iz koje je pucano?

– Vezano za pucanj u premijera ja znam samo jedno – da nije ubijen iz one famozne puške koju su pokušali da uguraju na suđenju. Ne postoji nijedan materijalni dokaz da je premijer pogođen iz te puške. Čak ni stručnjaci iz Vizbadena to nisu mogli da utvrde. I to stoji dokumentovano crno na belo. E sad, što to nije odgovaralo ni sudu niti tužilaštvu, to je već neka druga priča i dimenzija. Sve ovo što govorim je potkrepljeno i materijalnim dokazima koji se nalaze u spisima predmeta. Zašto to nikoga ne zanima to već nije pitanje za mene.

Atentator je napustio zemlju. Tu priču ste samo načeli pre osam godina, kada ste rekli da je nekoliko sati nakon ubistva ubica evakuisan za London?

– Pre osam godina ja sam samo izneo neka svoja saznanja do kojih sam došao neposredno posle atentata. Jedan pripadnik Službe koji je bio stacioniran na aerodromu poslao mi je poruku da je sat vremena nakon spornog događaja NN lice ušlo na aerodrom na sporednu kapiju, u automobilu sa diplomatskim tablicama britanske ambasade, i da se ukrcalo u mali džet, “cesnu” bez oznaka, i bez ikakve najave odletelo za London. Istu takvu potvrdu sam dobio i nedelju dana kasnije od jednog pripadnika javne bezbednosti koji je bio raspoređen na aerodromu. Tog dečak znam od detinjstva, iz mog je kraja. Ne vidim ni jedan jedini razlog zbog čega bi me oni lagali. Svi su se tada sprdali s tom mojom izjavom, ali to niko nikada nije istražio. Mnogo toga oko Đinđićevog ubistva je stavljeno pod tepih. Tako je valjda bilo lakše. Mnogo puta su raznorazni likovi dolazili u zatvor da me pitaju da li su neke strane službe učestvovale u atentatu. Meni smešno, pa kažem: “Pa šta vi mislite, da je to moglo da se izvede bez stranih službi?”Oni samo preblede i uhvate krivinu. Valjda ih je strah da čačkaju, pa onda pipaju sa strane.

Zašto je ubijen premijer Srbije?

– U jednom momentu nekoliko činilaca se spojilo u jednu tačku. To je neminovno moralo da se dogodi. Đinđić se suviše približio vatri i opekao se. Znam da se kod nas kaže “o pokojniku sve najbolje”, ali nije Đinđić bio baš takva cvećka kao što su ga prikazali posle tog tragičnog događaja. Neumesno je da ja, koji sam osuđen za to ubistvo, sada govorim o nekim stvarima, ali svaka priča ima dve strane. Mada, zbog onog pravila da samo pobednici pišu istoriju bojim se da druga strana te priče neće biti skoro ispričana.

Koja je pozadina njegovog ubistva?

– Kada bi neko zaista hteo da utvrdi pozadinu tog ubistva, to ne bi bilo teško. Međutim, kao što sam malopre rekao, toga se uvek sete samo pred godišnjicu. Evo, vi recite da li je neko sprečavao nadležne organe da istraže. Koliko ja znam, nije. Mene, recimo, niko nikada ništa nije pitao o tome, čak ni na sudu. Uvek me pitate samo vi novinari. Daću vam recimo jednu polaznu tačku. Zašto niko neće da skine oznaku državne tajne sa onog čuvenog izveštaja Koraćeve komisije? Mi dan-danas ne možemo da dobijemo podatke o tome šta je ta komisija utvrdila. Imali smo ovo suđenje za pobunu JSO i pitali smo da sud pribavi taj izveštaj. Rekli su nam da je to i dalje državna tajna. Znam da se taj izveštaj krije samo da bi prikrili bruku i sramotu tadašnjih službi. Isto znam da Korać nikoga nije štedeo. Posle su mu rekli da se malo zaigrao. Najviše je bio ljut tadašnji ministar policije Mihajlović. Ima tu još svega, ali nije moje da pričam o tome.

Gde je skovan plan da se premijer ubije, ko je u tome učestvovao, od stranih službi do domaćih političara? Na primer, Nebojša Čović?

– Nebojša Čović se do sada mnogo puta izjašnjavao na tu temu. I rekao je svoj stav o tome, a da li je to tačno ili nije to on najbolje zna.

Kakva je uloga Engleza u njegovom ubistvu i izvođenju akcije “Sablja”?

– Što se tiče Engleza, kako vi to kažete, nije tajna da su oni praktično rukovodili policijskom akcijom “Sablja”. Uostalom, ministar Mihajlović je bio njihov pulen. Svaki izveštaj koji je stizao do Mihajlovića odlazio je do određenih ljudi iz britanske ambasade. Svi znamo da su engleske službe odavno prisutne na ovim prostorima, tako da ne treba ništa da čudi.

Otkud onda Zvezdan Jovanović u Ulici admirala Geprata u vreme atentata? Objasnite zbog čega se našao tamo, s kojom namerom? Ili je bio na nekom drugom mestu?

– Ne postoji nijedan materijalni dokaz da je Zvezdan Jovanović spornog dana bio u Gepratovoj ulici. Postoje samo priče. Zato su verovatno i pokušali da podmetnu dokaze u vidu famoznih pikavaca koji su pronađeni u prostoriji iz koje je navodno pucano toga dana. Čak su falsifikovali izveštaj za veštake iz Vizbadena. To smo i dokazali na sudu. Međutim, kao što sam malopre rekao, nas niko nije mnogo slušao, mi smo na tom procesu bili samo statisti, a naša krivica je određena unapred.

Da li je on pucao u Đinđića ili je samo ranio premijerovog telohranitelja Milana Veruovića?

– Upravo sam vam odgovorio na to pitanje. Da su dozvolili da se uradi rekonstrukcija događaja bilo bi svima jasno da na Đinđića nije pucano iz Admirala Geprata. Međutim, to je i njima bilo jasno, pa su bežali od rekonstrukcije kao đavo od krsta. Jedno je priča, ali matematika i balistika su egzaktne i ne lažu. Kad su nas usred procesa odveli na mesto događaja da bi se otklonile neke nedoumice koje su se pojavile tokom suđenja, tek je onda bilo jasno da nikako nije moglo da bude pucano iz sporne kancelarije. To je jasno matematičkim merenjem uglova. I sudiji Marku Kljajeviću je to bilo jasno. Kad sam mu skrenuo pažnju na par detalja, samo se nasmejao i prekinuo dalje radnje. Posle su me za kaznu držali u džipu, namerno mi nisu dali da idem u toalet. Rekli su mi: “Trpi, ti si legionar.” Kad sam rekao da ću se ispišati po džipu i kad sam krenuo da ih sve redom napušavam, onda su se dozvali pameti. I taj izlazak na lice mesta smo hteli da se izvede kao dokaz. Naravno, sud je to glat odbio. Znali su šta bi to značilo za optužnicu. Čitava ta njihova optužnica je bila šuplja na sve strane, ali su tu glavnu ulogu odigrali teledirigovani mediji koji su zatrpavali javnost nekim pričama koje nisu imale uporište u realnosti. Nažalost, mi optuženi smo tada bili u inferiornoj poziciji i mogli smo samo da gledamo kako nam pakuju. Kasnije je mnogo toga u svojoj knjizi opisao novinar Nikola Vrzić, kao i Milan Veruović. Međutim, ni na to niko nije obratio mnogo pažnje.

Iz koje je puške pucao Zvezdan i da li tu misteriju oko njegovog oružja može da razreši oružar iz baze JSO u Kuli, izvesni Čiča?

– Ta puška (“hekler i koh G3”) koju su pokušali da proture na suđenju nema blage veze. Ne postoji niti jedan jedini dokaz da je bilo šta ispaljeno iz te puške. To su potvrdili i ovi iz Nemačke. Oni su rekli da postoji mogućnost, ali da oni ne mogu to sa sigurnošću da potvrde. Prvo je bila priča da je to puška iz JSO, pa kada su prebrojane sve puške iz naših magacina, onda su pokušali s nekom drugom pričom, da je Spasojević kupio tu pušku, i tako redom… Čak su doveli i onog nesrećnog Šare Nenada (bivši pripadnik JSO i svedok-saradnik za ubistvo Ivana Stambolića) da ponovo svedoči, ali ni on nije rekao da je to ta puška, već samo da je isti model. Kako Mesarevićeva nije bila zadovoljna tim odgovorom, odmah ga je udaljila iz sudnice, zabranivši odbrani i nama optuženima da mu postavljamo pitanja. To je bio presedan, totalni kolaps tog predmeta, ali šta ćete, to je Srbija, sve se može. I vrlo je zanimljiva priča kako je ta puška uopšte pronađena. Kao slučajno, ma važi, šetali pa našli pušku nasred livade. Zna se šta se radi s oružjem posle izvršenog dela. To znaju i najtupaviji kriminalci. Sigurno se ne ostavlja na livadi. Sad zovu nekog magacionera koji je već svedočio. E, to je ono što pričam, vrtimo se u začaranom krugu, a niko neće da krene ozbiljno da se bavi tim problemom.

Po vama, koji je iskaz Zvezdana Jovanovića dat policiji validan? Da li onaj u kome kaže da je pucao u Veruovića kad je video da premijer pada ili iskaz kad navodno priznaje da je on ubio premijera?

– Nijedan od tih iskaza nije ni tačan, ni validan. Ti iskazi uzeti su na prevaru i pod ucenom. O tome se na samom suđenju izlanuo Rodoljub Milović, kad je rekao da je on iz svoje sveske diktirao Zvezdanu šta da kaže. Kasnije je to pokušao da opovrgne, ali ostalo je zabeleženo. Posle je bila priča kako je Zvezdan zapravo njega zamolio da mu pomogne oko davanja iskaza pred specijalnim tužiocem jer se on ne seća, pa mu je onda Roćko to čitao iz svoje beležnice. Pa čekaj, bre, ko je ovde lud?! Kasnije smo gledali i onaj čuveni film, koji je veče pre toga pušten na B92, pa tek onda u sudnici. I na tom filmu se jasno vidi kako Zvezdan stoji kao pogubljen, a Mile Novaković mu priča gde je šta bilo. Ista priča je i s onom čaurom. Na filmu vidimo nekog međeda iz UKP-a kako rovari po lišću i odjednom opa… čaura! Kao, samo jedna. Kao, tu je upucavan snajper… Pa zna se kako se upucava snajper. Minimum deset metaka. Mora da bude 10/10. Onda je upucan. Ali dobro, šta ja znam.

Imate li pouzdane podatke da li je Zvezdan prilikom tih policijskih saslušanja ucenjivan, da li je prećeno da će mu stradati porodica ako ne kaže ono što se od njega traži?

– Zamislite situaciju gde vas optužuju za to što su optužili Zvezdana Jovanovića. Odvode vas u CZ i stavljaju u najmračniju samicu. Izoluju vas od svega i vrše na vas neviđen pritisak da priznate. Kad vide da ne mogu da vas slome, kreću vam na porodicu o kojoj ne znate ništa jer ste izolovani. Svako bi se slomio i popustio samo da spase svoje najvoljenije. Kao upravnik CZ-a Blanuša mu donosi mandarine u ćeliju, a Mile Novaković i Rodoljub Milović mu prete i izluđuju ga s pričama kako oni ne mogu da budu odgovorni ako neki građanin uzme pravdu u svoje ruke i pobije mu porodicu. Ono, vruće – hladno. Ceo život ste ginuli za državu i onda vas odjednom tretiraju kao najgori ološ. Pa ti ostani normalan. Ne mogu ljudi to da shvate, pogotovo oni koji su samo sedeli na nekom trosedu, jeli kokice i šaltali programe da čuju neku novu vest. A ti sediš u nekoj smrdljivoj rupi od samice i razmišljaš ko će decu da ti kolje. Kamen bi puk’o. Uspeo sam da malo popričam o tome sa Zvezdanom u pauzama između suđenja. Rekao mi je da i dan-danas ima noćne more od tih saslušanja. To je bilo vreme državnog banditizma, za koje niko još nije odgovarao. Slično se desilo i meni kada sam morao da napravim izbor između svoje slobode i onih do kojih mi je stalo. Samo na malo drugačiji način.

Misterija prvog metka, da li je ona tačnija od tzv. misterije trećeg metka? Nije li ključ u prvom ispaljenom metku u zgradi Vlade 12. marta 2003?

– Nema tu nikakve misterije. Prvi metak je pogodio Đinđića, samo ne iz onog pravca kako to tvrdi optužnica. Drugi Veruovića, dok se treći zabio u zid kod vrata zgrade Vlade. O tome su jednoglasno svedočili svi momci iz obezbeđenja koji su bili tu na licu mesta. I sad su oni ludi, izmišljaju, umišljaju. Zašto bi momci to izmislili? Pa taj Veruović je bio spreman da pogine za premijera. Dobio je metak, a oni su ga maltene proglasili ludim. I naravno da je ključ u prvom metku. Taj metak je bio većeg kalibra od onog koji je pogodio Veruovića, ali dobro, šta ja znam. Ovako je bilo lakše. Proglasi ih krivim preko medija, pohapsi, pa tek onda prikupi dokaze i sudi onako kako je lakše i kako odgovara glavnim režiserima. Ko te pita.

Kažite nam šta znate o likvidaciji vođa zemunskog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u Meljaku? Ko ih je likvidirao i zašto? Da li su tačne tvrdnje lidera radikala da su ih lično ubili bivši načelnik UKO-a Rodoljub Milović i komandant SAJ-a Spasoje Vulević?

– Znamo svi onu priču kako su ovi iz SAJ-a prvo promašili kuću, što je dalo dovoljno vremena Spasojeviću i Lukoviću da pokušaju da pobegnu. Međutim, uhvaćeni su živi. Tačno je da su tu bili i Spasoje Vulević i Rodoljub Milović. Tačno je da je Milović zvao ministra Dušana Mihajlovića i da je ovaj u dogovoru s Čedom Jovanovićem doneo odluku da se ova dvojica ne hapse, nego da se likvidiraju na licu mesta. Jedino je Bagzi specijalac uspeo da pobegne iz obruča i ode autobusom za Surčin, a onda stopom bez pasoša u Grčku… Ma važi.

Kako su ubijeni Šiptar i Kum?

– Pre toga Spasojević je krenuo prema žičanoj ogradi gde ga je uhvatio pripadnik SAJ-a Milorad Janić, zvani Mačak. On mu je naredio da klekne i tu ga je izolovao. Spasojević kod sebe nije imao nikakvo oružje. Ono je doneto, uzeto iz magacina SAJ-a, zna se tačno i broj tog puškomitraljeza. U gotovo isto vreme, na drugoj strani dvorišta, drugi pripadnik SAJ-a Dragan Barašanin uspeo je da uhvati Mileta Lukovića, koji je takođe bio nenaoružan. Posle signala koji su dobili od svog ministra Mihajlovića, pristupilo se njihovoj likvidaciji. Zna se ko je ubio koga, ali novine nisu mesto da se iznose takvi detalji. Posle toga, Slađan Đorđević, takođe pripadnik iste jedinice, iz vozila “lendrover” doneo je puškomitraljez 72 koji je položen pred Spasojevića, dok je Barašanin postavio u ruku Mileta Lukovića onu bombu koju vidimo na slikama. Tako je u suštini izgledala ta čuvena akcija te noći. Naravno, ima toga još, ali mnogi detalji nisu baš za novine.

Otkud vam ti detalji?

– Posle nekih sedam meseci do mene dođe čitava priča. I ko je bio i ko je pucao. Neki od učesnika u toj akciji su se valjda uplašili da ću da se svetim zbog tih ubistava, pa su brže-bolje propevali sve kako je bilo. Kasnije je novac koji je pronađen u torbama koje su ova dvojica imala sa sobom, oko 3,5 miliona evra, odnet u kancelariju ministra Mihajlovića gde je i podeljen. Zna se i ko se talio. O svemu ovome postoje i službene beleške koje su posle te akcije napisali pripadnici SAJ-a. Naravno, ni dan-danas nikome nije u interesu da se sve ovo istraži jer bi mnogi posle morali da dođu ovde i da mi budu cimeri. Ovako, stavi sve pod tepih i ko te pita. I nije to jedini slučaj, ima toga još. Zato nemojmo govoriti o nekakvom pravosuđu i pravnoj državi… Ali dobro, kao što sam rekao, politika je čudo. Vrana vrani ne vadi oči.

Ima li istine u pričama da su Spasojević i Luković likvidirani kad su otkrili gde drže milione?

– Nisu oni ubijeni samo zbog tih miliona, već zbog toga što su puno znali i bili veoma nezgodni svedoci za mnoge tadašnje funkcionere, a i neke sadašnje. To se meni spremalo, ali sam uspeo to da izbegnem. Naredba je glasila: “Ubiti po viđenju!”

Izvor: Ekspres.net

Video translated. For English press CC

 

Vezani članci:

Pripremio: Global Media Planet INFO

Samo tri stvari se ne mogu dugo skrivati … Sunce, Mesec i ISTINA!

Global Media Planet INFO

Ukoliko ste u mogućnosti da podržite dalji rad našeg portala to možete učiniti OVDE 

Tako bi nam pomogli da nastavimo dalji rad, da vam ponudimo kvalitetan sadržaj, proizvode i usluge koje nikada nećete videti u mainstream medijima. Bilo koja donacija koju bi dobili koristila bi se isključivo za dalji razvoj portala Global Media Planet INFO, održavanje portala, plaćanje hostinga, domene i ostalih troškova kako bi i dalje vi mogli biti sa nama a mi tu za vas. 

Vaš Global Media Planet INFO tim

Hvala!  

DMCA.com Protection Status


Facebook Comments

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*