Robert Koch Institute: Necijepljena djeca su zdravija!

Robert Koch Institute: Necijepljena djeca su zdravija!

Sada je i službeno dokazano: Cijepljenje narušava zdravlje. Cijepljena djeca i mladi ljudi imaju daleko više alergija, češće smetnje razvoja, znatno više infekcija i više kroničnih bolesti. Odgovorni roditelji se informiraju i ne cijepe svoju djecu!

Gornji navod je naglasak iz napisa Djeca koja se ne cijepe su zdravija*, izvorno objavljenom na internetskim stranicama Interesne zajednice EFI – roditelji za informiranost o cjepivima, sa sjedištem u Njemačkoj. Prijevod spomenutog napisa prenosimo u cijelosti:

Od svibnja 2003. do svibnja 2006. najviša njemačka zdravstvena vlast, Robert Koch Institut, provela je veliko istraživanje pod nazivom KiGGS za fizičko i mentalno zdravlje s 17 641 djetetom i adolescentom u dobi od 0 do 17 godina. Djeca i njihovi roditelji najprije su morali ispuniti iscrpni upitnik. U drugom dijelu proveden je intervju od strane liječnika te je napravljena pretraga krvi i urina. Kopirane su i knjižice o cijepljenju, ukoliko su bile dostupne. Na kraju je za svakog sudionika bilo dostupno oko 1500 podatkovnih parametara. To je ukupno više od 26 milijuna parametara.

Već tijekom studije, više puta se naglašavala važnost ove mjere. Nakon procjene ovih podataka trebali bismo steći velike i važne spoznaje o zdravlju današnje djece i mladih te o čimbenicima koji mogu utjecati na njihovo zdravlje. Ovo bi trebao biti budući temelj za poboljšanje zdravlja djece i mladih. Bili smo vrlo znatiželjni oko rezultata, budući da je već bilo poznato da ovo istraživanje uključuje i cjepiva.

Već godinu dana nakon završetka provođenja studije, rezultati su široj javnosti objavljeni na više od 900 stranica u dvostrukom izdanju Državnog zdravstvenog glasnika. U međuvremenu postoji približno 200 znanstvenih objava, procjena i teorija koje su se razvile na temelju KiGGS studije.

Veza između statusa cijepljenja i zdravlja, međutim, u potpunosti je zanemarena. Nijednom nije spomenuta tema koja se tako često spominje u javnosti, a to je “Cjepivo kao pokretač alergija”. Ipak, namjera je bila predstaviti neobrađene podatke iz ove studije kao “podatke namijenjene javnoj primjeni” zainteresiranim stranama.

Stoga mi je bilo još draže što sam početkom 2009. godine stvarno i mogla naručiti ovaj izvod iz baze podataka i što sam ga uistinu i dobila uz nominalnu naknadu u iznosu od 90 eura. Do nedavno sam imala dvojbe o tome hoće li moj zahtjev biti prihvaćen, pogotovo što sam u obrascu za zahtjev iskreno navela u koje mi svrhe ti podaci trebaju. Svatko tko me poznaje zna da ja volim matematiku, brojeve i logičke veze, kao i velike izazove. Od proljeća 2009. godine, radim s podacima kako bih kreirala nove veze među njima i iste i objavila.

Nakon prvog objavljivanja mojih rezultata u lipnju 2009. godine, bila sam oštro napadnuta od strane Robert Koch Instituta. Moje su procjene za njih bile pune pogrešaka i neistinite. Nijedna korelacija koju sam ja objavila po njima nije bila točna. Oni rade na predodžbi podataka koja bi se uvelike trebala razlikovati od moje. Ta bi predodžba trebala biti objavljena do sredine 2010. u stručnom časopisu “Njemački medicinski list”. Do danas se ništa sličnoga nije dogodilo. Na mašti je prosvijetljenog čitatelja da pronađe razloge zašto najviše njemačke zdravstvene vlasti napadaju čovjeka koji pošteno radi svoj posao informiranja javnosti o činjenicama. Međutim, u međuvremenu sam se uvjerila da smo došli do faze u kojoj pohlepna farmaceutska industrija i njeni moćnici više ne mogu zataškati počinjenu štetu.

Ova kategorija, također, uključuje i rezultate tzv. TOKEN studije koja se, jednako tako, provodi pod pokroviteljstvom Robert Koch Instituta. Nakon učestalosti priča o smrtnim slučajevima uslijed davanja šesterostrukog kombiniranog cjepiva djeci od 9. tjedna života, u razdoblju od 2005. do 2008. provedeno je istraživanje uzročno-posljedične veze između neriješenih smrtnih slučajeva u prve dvije godine života i cjepiva. Rezultati su trebali biti objavljeni krajem 2008 godine. Međutim, do danas nije bilo nijedne objave na ovu temu. U proljeće ove godine, čak je i otkazano predavanje na ovu temu na jednoj stručnoj konferenciji, bez navođenja posebnih razloga. Na razloge zbog kojih cjepiva mogu uzrokovati ovakve strašne štete još čekamo, a o razlozima ovakvim odgađanjima možemo samo nagađati. Ali sigurno je kako činjenica da su proizvođači ovog šesterostrukog kombiniranog cjepiva preuzeli najveći dio financiranja ove studije ne vodi njenoj neutralnosti i objektivnosti.

Ali, vratimo se sada mojoj ocjeni KiGGS studije. Isprva se činilo kako nikad neću doći na zelenu granu. Opis podataka koji sam dobila bio je nedosljedan i sadržavao je premalo detalja.

Necijepljena-djeca-su-zdravija

I ova je studija pokušavala u isti koš strpati zapuštenu ili bolesnu djecu koja iz tog razloga nisu bila cijepljena i djecu koju informirani roditelji nisu namjerno cijepili, a cilj je bio lažirati rezultate. Na to sam i računala. Nakon nekoliko dana rada i truda bila sam pomalo obeshrabrena, jer je nedostajalo previše vrijednih odgovora na pitanja o cjepivima, a koji su nakon završetka studije uklonjeni iz baze podataka. U potpunosti su nedostajali odgovori liječnika na pitanja o cjepivima.

Na primjer, odgovori na pitanja: “Koji su razlozi zbog kojih niste htjeli cijepiti dijete?” Ili “Je li Vaše dijete loše podnijelo cjepivo?” uklonjeni su iz javne baze podataka.

Ovi podaci nisu omogućavali jasno razlikovanje djece koju roditelji namjerno nisu cijepili i djece koja nisu cijepljena zbog bolesti ili nemara. A ova bi razlika itekako bila bitna, jer boležljiva djeca ili djeca koja nisu cijepljena zbog nemara ugrožavaju statistiku djece koju roditelji svjesno nisu cijepili. U ovom trenutku sam, ipak, unatoč šturim podacima već imala prve jasne naznake da ću u ovoj iscrpnoj studiji pronaći važne rezultate koji će ukazivati na bolje zdravstveno stanje djece koja nisu cijepljena.

Budući da je za svako dijete koje je sudjelovalo u studiji naveden točan broj pojedinačnih cjepiva, mogla sam pronaći logično objašnjenje i predstaviti nedvosmislene veze.

Neke od korelacija između cijepljenja i zdravlja su značajne iz statističke perspektive, odnosno jako značajne. To znači vjerojatnost slučajnog pronalaženja ove korelacije iznosi 5 %, odnosno, 1 %. Ovakva vjerojatnost u statistici predstavlja mjerilo za kvalitetu sadržajnosti.

Svatko tko pozna nekoga tko pati od alergije ili sam ima neku alergiju zna o smanjenoj maksimalnoj kakvoći života kao posljedici ove kronične bolesti. Alergije se već desetljećima navode kao nuspojava cijepljenja. Jedan iskusni liječnik homeopat je sastavio zapisnik s 1. konferencije na temu cjepiva koju sam ja organizirala 1997. godine, a to je bila prva takva od uvođenja cjepiva protiv boginja.

Daljnja povijesna istraživanja su pokazala kako je uvijek izbijala epidemija alergije tamo gdje su bila uključena cijepljenja. Od strane gorljivih zagovornika cjepiva i zdravstvenih organizacija sve više možemo čuti kako cjepiva štite čak i od alergija. U Njemačkoj je čak postojala obveza cijepljenja i navodno su alergije bile rijetka pojava. Iz pouzdanih izvora znam kako se u DDR nisu cijepila djeca s alergijama, jer je ova povezanost itekako bila poznata zdravstvenim institucijama!

Znatiželjno sam se usredotočila na procjenu ove korelacije i dobila sam odlične dokaze.

Slika 1: Korelacija između alergija i cijepljenja

(gore: cijepljena djeca / necijepljena djeca; lijevo okomito: bolesnici od 10 do 17 godina u %; dolje: peludna groznica (značajna veza) / neurodermitis / alergija na nikal (značajna veza))

Kod cijepljene djece, učestalost pojave neurodermitisa bila je dvostruko veća, peludne groznice više nego dvostruko veća, dok je učestalost pojave alergije na nikal kod cijepljenje djece bila 5 puta veća u odnosu na necijepljenu djecu.

Kad bi se iz grupe necijepljene djece mogla izdvojiti djeca koja nisu bila cijepljena zbog bolesti, razlike bi bile i još uočljivije.

Jednako tako, grupe djece kod koje podaci o cijepljenju u potpunosti nedostaju obuhvaća velikih 7 %. Sasvim je sigurno da se u ovoj grupi krije velik broj djece koju roditelji namjerno nisu cijepili. Kako bi izbjegli neugodne razgovore s liječnicima, očito je kako roditelji namjerno nisu htjeli dati podatke o cijepljenju. Ovakav stav roditelja itekako je razumljiv, budući da su liječnici koji su sudjelovali u ovoj studiji vršili pritisak na roditelje da obave sva cijepljenja koja nedostaju. Nama, roditeljima necijepljene djece, itekako je poznato utjerivanje straha u kosti i vršenje pritiska. Međutim, moji rezultati predstavljaju jaki argument za borbu protiv cijepljenja.

Još jedno iznenađenje meni osobno predstavljala je stopa cijepljenja koja je bila u vezi s društvenim slojem, ali tu je bila i učestalost pojedinih vrsta cjepiva.

Kao što je i bilo za očekivati, roditelji su rijetko kad odbijali cijepljene protiv tetanusa, a najčešće su se protivili cjepivu protiv rubeole.

U istraživanje je uključeno 9 cjepiva za djecu – protiv tetanusa, difterije, dječje paralize, HIB-a (upale moždane ovojnice), pertuzije (hripavca), hepatitisa B (žutice), obično u obliku šesterostrukog kombiniranog cjepiva i rubeole, zaušnjaka i boginja, obično u obliku trostrukog kombiniranog cjepiva ili pak četverostrukog kombiniranog cjepiva koje se danas koristi za zaštitu od vodenih kozica.

Razlike u stopama cijepljenja jasno pokazuju kako je donošenje odluke o cijepljenju često vrlo svjestan proces i postoje oni roditelji koji biraju kad će, a kad neće cijepiti djecu. Ove pojedinačne odluke sve su teže za roditelje, jer danas su gotovo sva cjepiva kombinirana. Ovaj dio koji se odnosi na donošenje pojedinačnih odluka važan je argument protiv prigovora o zanemarivanju naše vlastite djece i našoj neodgovornosti. Naposljetku, zakonom je definirano pravo na odgoj i brigu o vlastitoj djeci. Moramo više inzistirati na tomu. To nam daje najbolje argumente! Mi kao roditelji najbolje znamo što je dobro za našu djecu i što mi želimo.

Od 17 641 sudionika istraživanja, njih 217 nije bilo cijepljeno protiv tetanusa, a to je 1,32 % onih koji su predočili knjižicu o cijepljenju ili izjavili kako istu ni nemaju. Ovdje u obzir uzimam čimbenik ponderiranja koji je uveden u studiju u svrhu ujednačavanja eventualnih razlika, npr. zbog nesudjelovanja odabranih sudionika na načelu slučajnosti.

Kao primjer, biram ovdje bolest tetanusa, budući se većina roditelja najviše boji upravo ove bolesti. Ako uzmemo stopu necijepljenih među svom djecom i mladima u Njemačkoj, tad preko 100 000 djece i mladih između jedne i 17 godina starosti nije cijepljeno protiv tetanusa. Međutim, tijekom posljednjih nekoliko desetljeća u Njemačkog nije bilo nijednog smrtnog slučaja od ove bolesti u ovoj starosnoj skupini. Mali broj djece koja se svake godine razboli liječi se uspješno u bolnici (između 0 i 4 djece godišnje). Status cijepljenja bolesne djece nije poznat. Sasvim je sigurno kako se među njima nalaze i cijepljena djeca.

Usput, u ovoj je studiji sudjelovalo 1 779 djece koja su u životu već cijepljena više od 30 puta, a uglavnom se radilo o kombiniranim cjepivima. U presjeku, djeca i mladi između 10 i 17 godina primaju skoro 23 cjepiva.

To je za mene zastrašujuća predodžba, pogotovo ako uzmemo u obzir dodatna sredstva u cjepivima, poput sredstava za konzerviranje, tenzida (tvari koje otpuštaju masti koje se primjenjuju i u sredstvima za pranje), aluminija i antibiotika. Prema mom mišljenju, ova dodatna sredstva većinskim su dijelom odgovorna za veći dio nuspojava nakon cijepljenja, uopće nisu istražena i gotovo i da nisu navedena na ambalažama.

Umjesto ranije korištene žive, koja se koristi kao konzervans u cjepivima, posljednjih nekoliko godina koristi se fenoksietanol. Ovaj kemijski spoj, između ostalog, koristi se za eutanaziju riba i očuvanje kozmetike. Iz baze podataka za proizvođače kozmetike očito je kako se za fenoksietanol vežu alergije, kožni osipi, živčana oboljenja, problemi s imunološkim sustavom i oštećenja organa, kao i oštećenja gena u pokusima sa životinjama, a postoje i sumnje u njegovu kancerogenost. U podatkovnim listovima se navodi kako ova kemikalija ne smije doći u kontakt s kućnim otpadom ni s podzemnom vodom. Ipak, ovo se svim bebama ubrizgava u organizam od 9. tjedna života! U stručnoj literaturi opisan je slučaj djeteta starog godinu i pol dana koje je nakon cjepiva doživjelo tešku alergijsku reakciju koja se mogla povezati s ovom supstancom.

Ono što je posebno kritično za ovu dodatnu supstancu je činjenica da europske vlasti i materijal napisan na engleskom jeziku točno navode prirodu i sastav ove supstance, dok ove ključne informacije nedostaju na pakiranjima namijenjenima za njemačko tržište! Ovime je samo jasno to da u Njemačkoj ove podatke nije obvezno navoditi, dok su isti navedeni na svim proizvodima koji se nalaze na australskom tržištu!

Ostaje nejasno kako će njemački liječnik informirati pacijenta i njegove roditelje, ako ni on sam ne vidi važne informacije koje mu je proizvođač uskratio s blagoslovom nadležnih vlasti.

Ukoliko nisu dovoljno informirani, roditelji nisu u stanju donijeti osviještenu odluku i liječnik vrši povredu tijela s pravnog aspekta. Dakle, proizvođači potiču liječnike na kazneno djelo.

Ako uzmemo u obzir da se mnogi dodaci ne specificiraju na ambalažama i da nisu dodatno istraženi, ne čudi da se o cjepivima često raspravlja u vezi s oštećenjima živaca, organa i imunološkog sustava, a te korelacije su nama potpuna nepoznanica.

Još jedan važan aspekt u zdravlju djece i adolescenata su smetnje u razvoju mozga. Već nekoliko desetljeća postoje stručni kritičari koji prepoznaju veze između svih mogućih oboljenja mozga i cjepiva. Cjepivo ima izuzetno negativan utjecaj na razvoj mozga tijekom važnih prvih mjeseci i godina života koji su ključni u razvoju djeteta. Međutim, još uvijek nema neoborivih dokaza o tome.

Poremećaj pomanjkanja koncentracije (ADHD) sa i bez hiperaktivnosti je sve učestalija abnormalnost kod djece i mladih odraslih osoba, a često se liječi lijekovima. Također, sve se češće kod djece i mladih dijagnosticiraju poremećaji u učenju i razvoju te se isti liječe svim mogućim terapijama i lijekovima.

Stoga je ovdje ključna potvrda iz analize studije da prijevremeno i pretjerano cijepljenje šteti razvoju mozga. Djeca se danas cijepe sve mlađa i mlađa. U njemačkoj, dijete se prvi put – prema preporukama liječnika cijepi šesterostrukim kombiniranim cjepivom u dobi od 8 tjedana, a u SAD-u šest tjedana nakon rođenja. Jedina mogućnost da tako malo stvorenje izrazi bolove nakon cijepljenja je vrištanje. Ovo vrištanje se u stručnoj literaturi naziva vrištanjem mozga i poznata je nuspojava cijepljenja. Iz studija se obično izdvajaju djeca koja se ovako ponašaju nakon prvog ili drugog cjepiva.

Slika 2: Odnos između smetnji u razvoju mozga i cjepiva

(gore: cijepljena djeca / necijepljena djeca; lijevo okomito: bolesnici od 5 do 17 godina u %; dolje: ADHD logopedija / naočale)

Poznato mi je kako su majke uočavale i pokazivale zabrinutost oko vrištanja njihove djece nakon cijepljenja, Nerijetko liječnik opisuje majku kao histeričnu i nastavlja s cijepljenjem. To je iznimno teška pogreška! Na pakiranju cjepiva stoji da se cijepljenje ne smije nastaviti u slučaju nepodnošljivih reakcija. Nakon drugog ili trećeg cijepljenja dolazi do pojave epileptičkih grčeva.

Dr. Buchwald, naš najugledniji kritičar cjepiva u Njemačkoj, već odavno u svojim predavanjima objašnjava kako je posebno promatrao lakša oštećenja očnih živaca, ali i živaca u mozgu kao posljedicu cijepljenja. Oštećenje očnog živca isključivo je povezano s cijepljenjem djece. Time ne čudi kako necijepljena djeca imaju manju potrebu za naočalama. Ljudi sve češće gube vid uslijed cijepljenja, a da se pri tom ne pronalaze nikakvi drugi razlozi.

Cijepljena djeca češće nose naočale, češće imaju sindrom pomanjkanja koncentracije i tri puta češće moraju ići kod logopeda na jezične vježbe.

Ako cijepljena djece već sada imaju češće alergije i ukazuju na nedostatan razvoj mozga, jesu li onda barem zaštićena od infekcijskih bolesti i time zdravija?

Osjetljivost na infekcije povećava se cijepljenjem, bez obzira je li riječ o gastrointestinalnim infekcijama ili običnim prehladama.

Slika 3: Prosječan broj infekcija u prošloj godini u odnosu na broj cijepljenja

(gore: cijepljena djeca / necijepljena djeca; lijevo okomito: infekcije u posljednjih godinu dana, 7 – 17; dolje: broj cijepljenja)

Budući da u bazu podataka nisu uključene samo informacije je li dijete dobilo određeno cjepivo, već i točan broj cjepiva, narednih bi godina moglo doći do točnog određivanja korelacije između broja cjepiva i prosječnog broja infekcija tijekom posljednjih godinu dana.

Što je veći broj cjepiva, to su djeca osjetljivija na infekcije. Iz aspekta farmaceutske industrije, ovo je poželjan učinak cjepiva, jer se time širi tržište za prodaju lijekova kojima se liječe ove infekcije. Ovaj učinak se može objasniti stresom kojem je imunološki sustav izložen cjepivima te je stoga veća vjerojatnost pojave infekcije.

Čak i kod ozbiljnih infekcija, poput upale pluća ili srednjeg uha, više bolesnika je među cijepljenom djecom. 7,75 % necijepljene djece već su imala upalu pluća, a od cijepljene djece njih 11, 07 %. Od bolne upale srednjeg uha bolovalo je 39, 62 % necijepljene i preko 53,46 % cijepljene djece.

Preko 5 % cijepljene djece ima dijagnozu skolioze, a to je deformacija ili grbljenje kralježnice. Sad se sigurno pitate kakve veze ovo ima s cjepivima. Kao uzrok skolioze navode se živčana oboljenja, tzv. neuropatije koje prate svako pojedinačno cjepivo.

Mišići pored kralježnice ovdje su, recimo to tako, pogrešno programirani, tako da trajno naprezanje mišića vremenom ugrožava funkciju kralježnice. U skupini necijepljene djece nije bilo nijednog slučaja skolioze.

Potresno je u ovom kontekstu da ta korelacija nije do sada poznata i da ista nije predmetom istraživanja nijedne poznate studije, a ipak je iz statističkog aspekta očito da ima velik značaj; označena je kao “vrlo značajna”.

Slika 4: Korelacija između cjepiva i teških bolesti

(gore: cijepljena djeca / necijepljena djeca; lijevo okomito: bolesnici od 1 do 17 godina u %; dolje: skolioza (visoko značajna veza) / upala srednjeg uha (visoko značajna veza) / upala pluća)

Cijepljena djeca i mladi ljudi daleko su više izloženiji riziku upale pluća ili srednjeg uha; više od 5 % cijepljene djece pati od iskrivljenja kralježnice, dok kod necijepljene djece nije zabilježen nijedan takav slučaj.

Kod virusnih oboljenja, poput, vodenih kozica – bismo li trebali glasati protiv iliza, a cjepivo protiv ove bolesti je tek nedavno uvedeno. Isto je i kod bakterijskih oboljenja, poput šarlaha ili salmonele koja je popraćena proljevom – dokazano je kako su necijepljena djeca znatno otpornija.

Cijepljena djeca su daleko osjetljivija na zarazne bolesti, kao što su vodene kozice, šarlah i salmonela, koje su popraćene proljevom, jer se imunološki obrambeni sustav narušava cjepivima.

Pažljivi i iskusni roditelji i terapeuti promatraju ovakve korelacije već desetljećima. Dakle, uopće ne čudi činjenica da je u obitelji s porastom djece sve manje cijepljenja.

Necijepljena djeca, ovisno o dobnoj skupini, u prosjeku imaju oko trećine više braće i sestara u odnosu na cijepljenu djecu.

Slika 5: Korelacija između cjepiva i tzv. zaraznih bolesti preko virusa i bakterija

(gore: cijepljena djeca / necijepljena djeca; lijevo okomito: bolesnici od 1 do 17 godina u %; dolje: vodene kozice (visoko značajna veza) / šarlah (značajna veza) / salmonela (značajna veza))

Suočavanje s podacima na temu cijepljenja lakše pada obrazovanim majkama, jer su podaci izneseni u obliku teških stručnih razgovora. Što su majke obrazovanije, to teže cijepe svoje dijete, odnosno, djecu. Razumljivo je da ne smatram kako majka s manje obrazovanja snosi manju odgovornost. Još uvijek smatram žalosnim kako je premalo kritičnih informacija o cijepljenju a koje su razumljive svima. Čini se kako obrazovanje oca ne igra ulogu pri donošenju odluke o cijepljenju djece. Ovo, nažalost, mogu osobno potvrditi svojim predavanjima kojih sam u posljednjih 14 godina održala preko sto. Samo jedan mali dio slušatelja bili su očevi. Od svog srca želim da odluku o cijepljenju donose oba roditelja i da se ubuduće veći broj očeva zanima za ovu temu.

Moja analiza podataka iz KiGGS studije pokazala je kako su necijepljena djeca daleko zdravija i otpornija u odnosu na cijepljenu djecu. Kako to izgleda s tzv. zaštitom cijepljenjem? Jesu li sva cijepljena djeca uistinu zaštićena od bolesti, obzirom da su cjepiva popraćena velikim rizikom od neželjenih nuspojava?

Da, očito postoji određeni stupanj zaštite od pojedinih oboljenja, međutim, nije poznato dolazi li do ove zaštite uslijed djelovanja pristranog liječnika. Liječnik je sklon, npr. osip na koži kod djeteta cijepljenog protiv ospica pripisati nekom drugom uzroku, i to rezultira pogrešnom dijagnozom. Krenimo, međutim, s pretpostavkom kako su ovdje navedeni podaci relativno pouzdani.

Oko 10 od 100 djece koja nisu cijepljenja protiv rubeole, istu bolest i dobiju, dok 6 od 10 djece koja su cijepljena protiv rubeole, također, dobiju ovu bolest. Sličan slučaj je i sa zaušnjacima i boginjama.

Slika 6: Korelacija između cjepiva i zaštite od bolesti cijepljenjem

(gore: cijepljena djeca / necijepljena djeca; lijevo okomito: bolesnici od 1 do 17 godina u %; dolje: boginje / zaušnjaci / ospice)

Dakle, ova cjepiva proizvode – u skladu s podacima studija – zaštitni učinak od oko 40%. U slučaju djece cijepljene protiv ospica, a koja su usprkos tome zaražena ospicama, navodi se brojka 63 koja se odnosi na djecu koju su primila čak tri do četiri cjepiva protiv ospica. Međutim, prema izjavama proizvođača i državnih zdravstvenih institucija, cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole nude gotovo savršenu zaštitu od bolesti. Ove tvrdnje su u suprotnosti s lošim zaštitnim učinkom koji je dokazan u ovoj studiji. Međutim, ne treba isključiti činjenicu da će liječnik prije uspostaviti dijagnozu osipa kod djeteta koje nije cijepljeno protiv te bolesti, nego kod djeteta koje je uredno cijepljeno. Dakle, zaštitni učinak cjepiva je još gori nego što se to misli.

Međutim, kada uzmete u obzir kako je u Njemačkoj velik broj necijepljene djece izbačen iz škole, jer su navodno predstavljala prijetnju ostaloj djeci, jasno je u kolikoj se mjeri ugrožavaju ljudska prava i načelo jednakosti! Budući da velik broj cijepljene djece na kraju ipak bude zaražen jednom od navedenih bolesti, ova nejednakost je gorući pravi problem.

Koji drugi čimbenici utječu na zdravlje djece i mladih nije uključeno u ovu studiju.

Posebno bojažljivi roditelji češće i prijevremeno cijepe svoje djecu, odnosno, češće odlaze liječniku. Iz holističke perspektive, međutim, upravo ta anksioznost čini djecu posebno osjetljivom. Pretpostavlja se, također, kako se dio lošijeg zdravstvenog stanja može povezati s ovakvim dodatnim utjecajima. Međutim, strah nije najlošiji savjetnik samo za roditelje; on je loša polazna točka s koje krećemo na put odgoja zdrave i otporne djece. Roditelji koji svoju djecu “štite” cjepivima i drugim medicinskim mjerama moraju preispitati vlastiti stav prema životu i tražiti pomoć u borbi s vlastitim strahovima, na kojima farmaceutska industrija profitira! Kako i ja sama imam četvero djece, jako dobro znam kako se roditelj može zastrašiti stalnim manipulacijama. Tu pomažu informacije i doza humora. Zamislimo da se sve manje ljudi cijepi i da se ništa ne događa. Dapače, sve smo zdraviji, i mi i naša djeca! Sa stajališta farmaceutske industrije i zdravstvenih institucija pod kontrolom politike, to je čista katastrofa!

Zaključak moje analize ove impresivne studije:

Necijepljena djeca su, u svakom pogledu, zdravija od cijepljene djece. U tu svrhu, postoje dokazi u obliku podataka iz KiGGS studije, kao i logična objašnjenja, koja se temelje na učincima dodataka.

Kleveta necijepljene djece i njihovih roditelja mora smjesta prestati, kao i izravna i neizravna prisila na cijepljenje, poput npr. isključenja necijepljene djece iz škola.

Za daljnje i aktualne informacije o ocjeni studije KiGGS i drugim temama, posjetite moju web stranicu www.efi-online.de.

Izvor podataka:

Javna baza podataka KiGGS, studija provedena na djeci i mladima u razdoblju od 2003. – 2006., Robert Koch institut, Berlin, 2008.

Fotografija na prvoj stranici:

Fotolia.com, Čista radost života, Klaus Peter Adler # 13120237

Odgovorni i informirani roditelji ne cijepe svoju djecu!

* Izvorni napis Ungeimpfte Kinder sind gesünder, na stranicama Interesne zajednice EFI – roditelji za informiranost o cjepivima, objavila je Angelika Kögel-Schauz 15. veljače 2011. godine.

** Izvorni napis Ungeimpfte Kinder sind gesünder u PDF-u.

Izvor: Kameleon

Global Media

Komentari

komentari

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*