CJEPIVA: Cijepiti ili ne? Blog učiteljice


Cjepiva: Prenosimo vam blog  jedne učiteljice iz Hrvatske čisto iz razloga jer smatramo da i ovu priču trebate čuti. Ovo su njena razmišljanja i zapažanja kao i priča o nemaru liječnika školske medicine koji se oglušuju na kontraindikacije kada su cjepiva u pitanju.

Namjerno ili ne, ne znamo, ipak, sigurno je da se radi o nemaru i aljkavosti. Toliko o tome koliko je “njima” uistinu stalo do vas, zdravlja vaše djece i pučanstva a koliko im je stalo do toga da “ispune zadatke” i prime plaću ne razmišljajući o posljedicama. Mi vas ne potičemo na to da tekstove koje prenosimo uzmete zdravo za gotovo već da počnete razmišljati o apsurdu zvanom “Cijepljenje”.

 

Ovo je obavezan kalendar cijepljenja djece u RH iz 2013.

http://www.nzjz-split.hr/web/images/CIJEPLJENJE/KALENDAR%20CIJEPLJENJA%20%202013.pdf

Po njemu se djeca npr. cijepe 5 puta u prve tri godine života protiv difterije, hripavca i tetanusa i još tri puta tijekom školovanja. Je li zbilja samo cijepljenje iskorijenilo difteriju? Ili i bolja higijena ima neke veze? Cjepivo daje zaštitu 5-6 godina, i sve osobe starije od 24-25 godina, čak i ako su cijepljene 8 puta, se mogu zaraziti ukoliko dođu u dodir s bakterijama koje uzrokuju difteriju. Inače, nijedna osoba, sve fakultetski obrazovane, jedan dr.sci, nisu znali kad sam ih to pitala kakva je to uopće bolest. Kao ni ja. Obično ju se mijenja s dizenterijom. Bakterije tetanusa žive u zemlji i u tijelo ulaze preko otvorenih rana, pa sam u mojoj kući najbolji kandidat za oboljeti ja, jer u vrtu radim bez rukavica. Još nisam oboljela. Mada se ne cijepim.

Di-Te cjepivo koje kod nas počinju dobivati djeca u prvom razredu osnovne škole sadrži konzervans tiomersal koji je u svijetu izazvao puno polemika jer sadrži živu. Osim tiomersala sadrži i aluminij, koji može pojačati toksično djelovanje žive i formaldehid. Na cjepivu piše PRO ADULTIS – za odrasle. Djeca od 6-7 godina su odrasla? U Evropi i SAD-u se djeci ne daju cjepiva koja sadrže tiomersal. Nuspojave tiomersala, osim onih lakših su, zatajenje bubrega, otpadanje kose i noktiju ili epilepsija, kao posljedica encefalopatije (oštećenja mozga), koja je navedena i kao rijetka nuspojava Di-Te cjepiva. Voljela bih znati jesu li se kod nas i bebe cijepile cjepivima koja sadrže tiomersal. Kladila bih se da jesu. Tko zna do kada. Kad i dalje cijepimo djecu nečim što je proglašeno potencijalno opasnim za njih.

Tko je ikada upoznao roditelje s nuspojavama koje cjepivo može izazvati? Mene kao roditelja nije nitko, upute su se svodile na to kako da snizim temperaturu ako je bude bilo. Apsolutno nikada mi nitko nije rekao da prijavim liječniku eventualnu nuspojavu. A jednako su rekle sve moje kolegice koje sam to pitala u dvije škole u kojima radim. Nikada ni jedan liječnik ne upozorava roditelje da im prijave nuspojave cijepljenja, a kad ih sami prijavimo oni ih ne prosljeđuju dalje. Ni školski liječnici koji cijepe školsku djecu ne šalju obavijesti o mogućim nuspojava, a još ih manje prikupljaju.

Ako je cijepljenje zakonom obavezno onda je država dužna nadoknaditi štete oboljelima zbog cijepljenja. Na primjer, u SAD-u je do 2008. dosuđeno milijardu i 700 milijuna dolara kao odšteta oboljeloj djeci. Možda je istina da su nuspojave rijetke, ali svejedno treba zaštiti one koji obole, a ne pretvoriti cijepljenje u ruski rulet. Kao što je to slučaj kod nas. 

Jer kod nas se nuspojave ne prijavljuju, čak ni kad roditelj inzistira na tome, mada pravilnik propisuje da ih liječnik koji ih uoči mora i prijaviti. Prije nekoliko godina, rekao mi je prijatelj liječnik, da smo iz Evrope dobili prigovor da ne prijavljujemo nuspojave. Nakon toga je Agencija za lijekove neko vrijeme honorirala liječnicima svaku prijavljenu nuspojavu s 50 kuna. Sada su vjerojatno prestali, pa su i liječnici izgleda odustali od prijavljivanja. Baš se pitam kako bi bilo, kad me npr. iz MUP-a ili Centra za socijalnu skrb zatraže pismeno mišljenje o nekom mojem učeniku, da im napišem da mi izvole prvo platiti honorar za to. Jer napisati takvo mišljenje je zahtjevniji posao nego ispuniti obrazac nuspojava.

Uputu za Di-Te cjepivo sam našla na stranici jednog roditeljskog foruma
http://www.roditeljski.info/magazin/wp-content/uploads/2012/10/td.pdf 

„Cijepljenje u sedmoj, četrnaestoj i devetnaestoj godini života.“
Kalendar cijepljenja ovo ne dopušta, jer je drugo cijepljenje u osmom razredu osnovne, a treće u završnom razredu srednje škole. Kad bi školski liječnici pazili, što ne rade, da osmaše cijepe na početku školske godine, a maturante na kraju, ne bi se postigao razmak od 5 godina. Moje je dijete kao maturant cijepljeno na početku školske godine, 25. rujna, a kao osmaš u sredini. Razmak je bio 3,5 godina. Za polaznike trogodišnjih strukovnih škola je situacija još gora. Ali tko o njima brine?
U uputi za lijek piše i:
„Češće docjepljivanje nego što je navedeno u uputi može izazvati izraženije nuspojave.“

MI PO DEFINICIJI CIJEPIMO ČEŠĆE NEGO JE NAVEDENO U UPUTI

Bit će da je elementarna matematika zahtjevna i liječnicima. Istina, nedavno smo čuli da je jedan dio njih polagao anatomiju tek kad su dobili pitanja za ispit. Čak i na zagrebačkoj Medicini. Kakav li je horror drugdje?! Čujem da iz Mostara dolaze liječnici bez temeljnih znanja. Tko zna koliko takvih već radi i gdje.

Što još piše u uputi? Da prije početka imunizacije treba uzeti iscrpnu anamnezu. Ha-ha! Nekim je liječnicima teško utvrditi koje su dijete već cijepili, kamoli da uzimaju iscrpne anamneze. Prošle je godine u OŠ Dubec cijepljena drugi put djevojčica u prvom razredu osnovne škole jer je školska liječnica prekasno shvatila da ju je ONA SAMA već cijepila. Istina, bila je korektna i nazvala je roditelje djeteta da paze na razvoj situacije. Kolegica matematičarka mi kaže da je ove godine svojeg prvašića cijepila prije škole i da ju je ista liječnica nazvala, kad je škola počela, da ga dovede na cijepljenje, jer to nije evidentirala. Kakav je to rad školskih liječnika? Fućka mi se za to što pregledavaju imaju li djeca ravna stopala ili im mjere visinu i težinu. Neka cijepljenju počnu pristupati odgovornije. Sada djecu cijepe u vrsti kao stoku, cijepe ih i kad ih vide prvi put u životu. Ne provjeravaju iz kojih je razloga neko dijete često izostajalo iz škole, niti uopće traže takve podatke. Kao što ih školske stručne službe ni ne upozoravaju na to.

Luka je cijepljen protiv difterije i tetanusa 25. rujna prošle godine. To je, po kalendaru cijepljenja, osmo DI-TE cijepljenje otkad se rodio, najmanje zadnja tri su bila sa cjepivima koja sadrže tiomersal. Luka je prije cijepljenja upozorio svoju školsku liječnicu, Ivanku Koder Krištof, da je u protekla dva tjedna prebolio dvije viroze, od jedne je obolio u Turskoj, pred kraj maturalca, ta je bila praćena visokom temperaturom i mučninom i zbog nje je u par dana izgubio 5 kilograma. U drugom tjednu nastave je dobio respiratornu virozu, od koje je još kašljao, bilo je još oboljelih učenika u razredu. Školska liječnica je par mjeseci prije upoznata s time da mu je savjetovano odstranjivanje žučnjaka i da ima višegodišnje probleme sa želucem. Nikada ga u životu nije vidjela, to je saznala kad sam ju došla pitati može li na račun bolesti i duljeg putovanja do škole dobiti dogovorna odgovaranja koja ima četvrtina učenika njegove škole, mada većina njih manje trenira ili pleše nego što on mora biti na putu do škole i kuće.
http://skola-danas.bloger.index.hr/post/lista-ucenika-s-dogovornim-odgovaranjima-u-gimnaziji-titusa-brezovackog–u-skolskoj-godini-2012-2013/24047602.aspx
Dr. Koder Krištof mi je tada rekla da s tako bezazlenim bolestima Luka ne može dobiti tako vrijedne povlastice, a što se tiče udaljenog stanovanja savjetovala mi je da se preselimo bliže školi. Pretpostavljam da je držala prekrižene prste iza leđa kad je polagala Hipokratovu zakletvu. Nije jedina. Naša obiteljska liječnica kaže da je sve više djece koja pate od psihosomatskih bolesti uzrokovanih stresom u školi, ali školskim se liječnicima fućka za to. To im nije u opisu posla.

Zašto sam ga poslala u školu tog dana? Jer sam očekivala da ga neće cijepiti, tim više što je u uputi za lijek kao prva kontraindikacija navedena akutna infektivna bolest. Izostao je puno sati u prva tri tjedna, ni on nije želio više izostajati.

Školski liječnici ni jednom jedinom riječi ne upoznaju učenike koje cijepe s mogućim nuspojavama, a još manje im kažu da ih prijave.

U vrijeme kad sam tek rodila starijeg sina Ivana živjeli smo u Njemačkoj. Obiteljski liječnik, dr. Schiller iz Martinsrieda pored Müchena nam je prije cijepljenja pola sata govorio o nuspojavama cijepljenja, bilo je očito da nas odgovara od toga. Rekao je da su šanse da se naše dijete zarazi bolestima protiv kojih se cijepi zanemarive. Da smo odlučili da ga ne cijepimo to bi bilo bez ikakvih posljedica jer u Njemačkoj cijepljenje odavno nije obavezno. U Švicarskoj nije obavezno od 1970. Dr. Schiller je prije cijepljenja uvijek dobro pregledao dijete i rekao da mu obavezno javimo u slučaju bilo koje navedene nuspojave.

A kako je to kod nas? Istina, kod male djece se spomene mogućnosti dobivanja temperature i savjetuje lijek za to, ali još nisam čula za liječnika koji kaže pacijentima koji se cijepe da mu se prijavi svaka nuspojava. Zabavni su komentari na roditeljskim forumima koji se čude nad jadnim brojem prijavljenih nuspojava, čak i onih bezazlenih poput temperature ili neutješnog plača. Jedna je mama navela da ona zna više djece koja su imala nuspojave nego što ih je navedeno u
http://hzjz.hr/wp-content/uploads/2013/11/nuspojave2012.pdf

Ja znam da je moje dijete, nakon što je cijepljeno osmi put protiv bolesti za koje nisam nikada čula da je netko obolio, za jednu nisam ni znala kakva je, dobilo ozbiljnu nuspojavu. Naša se obiteljska liječnica složila da to može biti posljedica cijepljenja, spomenula je kumulativne efekte, ali nije prijavila nuspojavu, već je meni rekla da ju prijavim Agenciji za lijekove. Koju po javnoj izjavi djelatnika Imunološkog zavoda istražuju DORH i USKOK.

Država koja zakonski regulira obvezu cijepljenja time preuzima obavezu plaćanja odštete svoj djeci koja imaju ozbiljnu nuspojavu obveznih cijepljenja. Takva država mora pratiti nuspojave cijepljenja. Kod nas se to ne radi.
Jer su djeca svima zadnja rupa na svirali.

A najvažniji je profit.

Dakle, cijepiti ili ne?

Zaključak donesite sami. Ne pouzdajte se u stručno mišljenje liječnika, jer trenutno u RH imamo stotine liječnika osuđenih zbog primanja mita od farmaceutskih kompanija. Ne pouzdajte se u mišljenje nikoga tko bi na bilo koji način mogao biti zainteresirana stranka. Pročitajte i drugo mišljenje, ne samo ono koje vam daje liječnik kojeg su obučili da cijepi sve po redu. I da ne prijavljuje neuspojave, kako god gadne bile. Npr. mišljenje znanstvenice Lucije Tomljenović koja se bavi upravo cjepivima.
http://udruga-kameleon.hr/tekst/5746/

Njeno je pismo uklonjeno sa stranice biologija.com, gdje sam ga prvo našla, ali ga ima na drugim mjestima.

U Lukinom razredu je jedna djevojka prošlog mjeseca, tri i pol mjeseca nakon cijepljenja, dobila svoj prvi epileptični napad. Pala je u komu iz koje se nije probudila. Pokopana je mjesec dana kasnije. Nikada neće studirati psihologiju, što mi je jednom rekla da želi, njeni su roditelji izgubili jedino dijete. Epilepsija nastaje kao posljedica encefalopatije, koja je navedena kao jedna od rijetkih nuspojava Di-Te cjepiva. Nuspojave su češće ako je cijepljenje češće nego je navedeno u uputi za lijek. 4c je cijepljen više nego godinu dana ranije nego što bi trebalo biti. Cijepljeni su bolesni, mada je u uputi za lijek navedeno da je prva kontraindikacija za cijepljenje akutna infektivna bolest. Potpuno sam sigurna da ni Lukina reakcija nakon cjepljenja, nakon koje smo ga morali ispisati iz škole da bi se oporavio i uspio završiti zadnju godinu gimnazije, ni smrt ove djevojke, nisu navedene kao moguće nuspojave cijepljenja.

U RH imamo porast dijabetesa tipa 1 u djece do 14 godina po stopi od 9 posto GODIŠNJE, imamo sve veći broj epilepsije u djece, poremećaja u ponašanju je iz godine u godinu sve više, kao i alergija. Bilo bi dobro da to netko usporedi sa sve većim brojem cijepljenja. Cjepivima čija se kvaliteta ne kontrolira.

A naši se ministri predstavljaju kao mesije zdravlja objašnjavajući djeci da je zdravo jesti voće ili čemu služi prezervativ.
Apsurdistan.

Izvor: skola-danas.bloger

Povezani tekstovi: Priča fizioterapeuta

 

Samo tri stvari se ne mogu dugo skrivati: Sunce, Mjesec i ISTINA!

Global Media


Facebook Comments

1 Comment

  1. Problem je nastao kad su roditelji poceli da od svoje dece prave debile. Konkretan primer. Koliko vase dete provede vremena pred racunarom/TV-om/tabletom? Sta jede vase dete? Koliko cesto dodje umorno iz dvorista i zaspi maltene u hodniku, jer je trcalo za loptom? Sve manje i manje, plasim se. Deca su nam postala sitna i zakrzljala, jer “imaju prava”, i razmazena su. Garantujem da 95% dece redovno jede u McDonaldsu. Na cemu sam ja odrastao? Na slanini. Domacoj. Ne na virslama. I nemojte mi reci kako ne moze da se kupi, ima zdrave hrane koliko hocete, samo da niste toliko razmazeni. Verovatno vam smrdi.

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*