ODUZIMANJE DECE U MODERNOJ EVROPI – Liberalni raj ili fašistički pakao? – Filip Rodić

Liberalni raj ili fašistički pakao Radikalna modernizacija koncepta porodice na Zapadu ima vrlo zabrinjavajuću prateću pojavu – da se deca oduzimaju roditeljima čiji se vrednosni sistem vaspitavanja ne podudara sa sistemom koji nameće moderno društvo. Ovakvo igranje sa porodicom, prikriveno navodno najboljim namerama, vodi pravo u surovi totalitarizam.

ODUZIMANJE DECE U MODERNOJ EVROPI

Filip Rodić: Liberalni raj ili fašistički pakao

Radikalna modernizacija koncepta porodice na Zapadu ima vrlo zabrinjavajuću prateću pojavu – da se deca oduzimaju roditeljima čiji se vrednosni sistem vaspitavanja ne podudara sa sistemom koji nameće moderno društvo. Ovakvo igranje sa porodicom, prikriveno navodno najboljim namerama, vodi pravo u surovi totalitarizam

Oduzimanje dece od njihovih roditelja je oblik državnog terora – naslov je pod kojim je čuvena LGBT aktivistkinja i redovna kolumnistkinja „Njujorkera“ Maša Gesen početkom maja pisala o „namerama“ i „pretnjama“ ruskih vlasti da će oduzimati decu homoseksualnim parovima. „Uzimanje talaca je metod terora. Zarobljavanje članova porodice, posebno dece je oproban i uspešan instrument totalitarnog terora“, navela je ona podsećajući na slične prakse iz vremena staljinizma u Rusiji i nacizma u Nemačkoj. U pravu je Maša Gesen, koja je pored izražene rusofobije inače čuvena i po malo nepromišljenom priznanju da je krajnji cilj LGBT aktivista uništavanje institucije braka. „Nije teško shvatiti da bi (homoseksualci) trebalo da imaju prava da se venčaju, ali isto tako mislim da nije teško shvatiti ni da institucija braka ne bi trebalo da postoji (…) Borba za gej brak generalno uključuje laganje o tome šta ćemo učiniti sa brakom kada ga dobijemo. Lažemo da se institucija braka neće promeniti. To je laž“, rekla je ona u jednoj radio-emisiji 2013. godine i ponovila da brak ne bi trebalo da postoji.

ISTANBULSKA KONVENCIJA – Trojanski konj rodne ideologije i uvođenje transrodnosti

U pravu je, dakle, Maša Gesen kada se zalaže za to da deca ne treba da budu oduzimana od svojih roditelja, otimana iz svojih porodica, osim u zaista izuzetnim slučajevima. Ali i kada govori o tome, ona ponovo laže. Za početak, ona i sada, 2018, govori o „strahu“ i „pretnjama“ iako je predlog zakona koji bi omogućio oduzimanje dece od homoseksualnih parova samo zbog njihovog „seksualnog opredeljenja“ odbačen još pre pet godina, 2013. Maša Gesen laže (ne verujemo baš da je neinformisana) kada za ovakvu praksu u prošlosti i u sadašnjosti optužuje samo Staljina, Hitlera i Putina, a zaboravlja činjenice koje se ne uklapaju sa njenim poimanjem sveta.

UKRADENE GENERACIJE

Maša Gesen zaboravlja praksu, koja i po obimu i po trajanju nadilazi i Hitlera i Staljina, jer je primenjivana u jednoj njoj dragoj, „demokratskoj“ i „civilizovanoj“ državi, Australiji. „Ukradene generacije“ je termin koji se kolokvijalno koristi za sistemsko oduzimanje dece australijskih aboridžinskih porodica i njihovo prisilno odvođenje u „institucije za brigu“ koje je trajalo od kraja 19. veka do zvanično 1969, ali nezvanično i do sredine sedamdesetih godina prošlog veka. Nepoznat je tačan broj ovako otete dece, a to je činjeno iz, navodno, najčistijih pobuda – zaštite zanemarivane aboridžinske dece i njihovog civilizovanja, ali i zarad zaštite aboridžinske nacije od izumiranja uopšte.

Najbolje namere kriju se i iza sadašnjih operacija „spasavanja dece“ od njihovih izopačenih porodica koje se ne uklapaju u kalupe modernog društva. Ne, ne govorimo o zatucanim „putinoidima“ koji (ne) bi otimali decu homoseksualnim parovima, nego o progresivnim humanistima širokog uma koji otimaju decu od politički nekorektnih ili finansijski oskudnih porodica.

Istanbulska Konvencija pod znakom pitanja: Ratifikacija IK u BiH i Srbiji nije osigurala zaštitu žrtava nasilja

Od kako je u nemačke škole, na primer, uvedeno obavezno seksualno obrazovanje, za koje mnogi smatraju da je krajnje neprikladno za uzrast dece i previše eksplicitno sa primesama perverznosti, počeo je progon roditelja koji zbog moralnih ili verskih nazora ne žele da njihova deca slušaju takva predavanja. Jedan od prvih ovakvih primera desio se decembra 2009. kada je osam očeva iz gradića Salckoten osuđeno na zatvorske kazne jer su odbijali da svoju osnovnoškolsku decu šalju na obavezne časove seksualnog obrazovanja. Nevladina organizacija Međunarodna grupa za zaštitu ljudskih prava navela je da „se hrišćani u Nemačkoj suočavaju sa žestokim progonom nemačkih vlasti zbog sklanjanja svoje dece iz nemačkih javnih škola ili potpunim ispisivanjem i obrazovanjem kod kuće, što je protivno zakonu usvojenom još u vreme Trećeg rajha (kada je vlast posvećivala posebnu pažnju totalnoj kontroli nad odgojem nemačke dece), ili njihovim izuzimanjem sa časova koje smatraju uvredljivim za svoje hrišćanske vrednosti, što je, takođe, nelegalno“.

Kada ove kaznene mere ne urode plodom, Jugendamt, tj. nemačka socijalna služba, preporučuje da se ovakvim roditeljima, najčešće hrišćanima, oduzmu deca. U jednom takvom slučaju, zvaničnici Jugendamta su u pratnji petnaest teško naoružanih policajaca nasilno usred noći od porodice oteli petnaestogodišnju Melisu Busekros.

Predsednik ove organizacije Džoel Tornton ukazuje da je izuzetno problematična činjenica da nemački zvaničnici „smatraju da deca pripadaju državi, posebno u školskom uzrastu“ i iz tog razloga vrednosti i autoritet roditelja u odnosu na decu dolaze tek posle interesa i ovlašćenja države. Ovakav pristup bi svima, uključujući i Mašu Gesen, trebalo više da liči na nacistički sistem (s obzirom na poreklo pravnih tekovina) nego onaj u Rusiji koji čak nije ni usvojen u parlamentu nad kojim Putin ima punu kontrolu.

SLUČAJ BARNEVERNET

U Norveškoj, koja svoju liberalnu politiku sprovodi u najboljoj tradiciji Vidkuna Kvislinga, situacija je još dramatičnija. Britanski „Bi-Bi-Si“ detaljno je opisao jedan primer iz 2016. godine. „Slučaj mladog norveškog para čije je petoro dece odvela država dolio je ulje na vatru sve veće zabrinutosti u zemlji i inostranstvu zbog načina na koji se sprovodi zaštita dece. Protivnici širom sveta, ali i vodeći norveški profesionalci tvrde da socijalni radnici olako oduzimaju decu njihovim porodicama, bez dovoljno razloga, specijalno kada su roditelji imigranti iz istočnih zemalja“, navodi britanski medij. Imajući u vidu kako je opisana operacija oduzimanja ove dece, i ne čudi što protivnici prakse norveških vlasti socijalnu službu zvanu Barnevernet porede sa Gestapoom. „Život Rut i Marijusa uništen je bez upozorenja kada su se dva crna automobila približila farmi na kojoj žive u jednoj udaljenoj norveškoj dolini. Njihova dva dečaka uzrasta pet i dve godine, kao i njihova tromesečna beba nalazili su se u velikoj, svetloj, modernoj dnevnoj sobi s pogledom na fjord. Rut je čekala dolazak školskog autobusa koji bi kući vratio njene dve kćerke stare osam i deset godina. Ali tog dana to se nije dogodilo. Umesto autobusa, Rut je videla dva nepoznata automobila i jednu ženu kako prilazi vratima kuće i kuca. Rekla je Rut da treba da pođe s njom u policijsku stanicu na ispitivanje, da su njene dve kćerke hitno zbrinute i da treba da preda i dva starija sina. Narednog dana ponovo su se pojavili crni automobili. Par je pomislio da je shvaćeno da je počinjena užasna greška i da im decu vraćaju, ali su pogrešili. Iz njih su izašla četiri policajca i oduzeli im i bebu“, naveo je „Bi-Bi-Si“. Deca su oduzeta zbog straha vlasti da će roditelji koji su hrišćani (evangelisti) „indoktrinirati decu“, odnosno preneti im sistem vrednosti koji nije baš po meri trenutnog političkog pravca Norveške.
Prema podacima norveških vlasti, između 2010. i 2014. na ovaj način iz svojih porodica istrgnuto je 7.128 dece i brojka raste iz godine u godinu.

S obzirom na to da je i po norveškom i po nemačkom zakonodavstvu bračnoj zajednici homoseksualnih parova dozvoljeno da imaju pravo na usvajanje dece, moglo bi se desiti da dete oduzeto jednoj porodici zbog „hrišćanske indoktrinacije“, završi u drugoj „porodici“ gde bi, takođe, moglo biti indoktrinirano, ali nekim drugim vrednostima.

NEPRIJATELJ PRED VRATIMA

Šta se ovo nas tiče, pomisliće neki, to se dešava u dalekoj Nemačkoj i još daljoj Norveškoj. Treba, međutim, biti zabrinut, ako ne zbog empatije sa ljudima koji prolaze kroz pakao, ma koliko daleko oni bili, a onda zbog toga što se i građani Srbije nalaze u realnoj opasnosti da se uskoro nađu u sličnoj situaciji, a neki su je već i osetili na svojoj koži. U Srbiji, zasada, nema slučajeva oduzimanja dece zbog „hrišćanske indoktrinacije“, ali kako stvari stoje, ni tu mogućnost ne treba isključiti u budućnosti. Na tome, makar, marljivo rade domaći braća i sestre Maše Gesen.

Zasad se u nekoliko slučajeva desilo da, pored onih koji su roditeljima oduzeti s razlogom, deca bivaju oduzimana zbog siromaštva roditelja (loši uslovi za život) [Centar za socijalni rad Gorici je oduzeo bebu staru svega 20 dana]. A apsurdnosti ovakvih slučajeva doprinosi činjenica da država često nije voljna da finansijski pomogne siromašne roditelje, ali je spremna da hraniteljima isplaćuje naknadu od 23.000 dinara po detetu (podaci iz 2016. godine), džeparac svakom detetu od 3.800 dinara, besplatne udžbenike i po jednu besplatnu ekskurziju godišnje. Po zakonu, hranitelj ima prava i na naknadu za svoj rad (nismo uspeli da ustanovimo iznos) kao i na nagradu, ako se pokaže da je posebno efikasan u odgoju dece, koja iznosi 50 posto prosečne plate u Srbiji. Ako bi biološki roditelji dobijali ovolika sredstva, teško da bi ijedno dete bilo oduzeto porodici zbog siromaštva, odnosno loših uslova za život.

UVOD U PORODICE DUGINIH BOJA – RODNA RAVNOPRAVNOST

Da bi Srbija jednog dana mogla da se probudi sa policijom za oduzimanje dece i da se kreće tim potencijalno opasnim putem ukazuje novi Zakon o porodici za koji mnogi ukazuju da ima ogromni kapacitet da napravi užasnu štetu našem društvu.

Izvor: Pečat (više tekstova u štampanom izdanju ili se pretplatite) | Preuzeto sa: Borba za veru

Global Media Planet INFO

V I D E O – USKORO I U VAŠEM GRADU

Zapadnu Evropu, posebno njene najrazvijenije države, mnogi neupućeni vide kao pravi raj.

Zamišljaju da su to uređene države sa snažnim demokratskim tradicijama i zaštitom ljudskih prava.

Ispod takve površine kriju se, međutim, stvari koje nikada u istoriji normalnim ljudima nisu bile pojmljive.

[embedyt] https://www.youtube.com/watch?v=r5qlrm5li_Y[/embedyt]

*Ukoliko Vam se odmah ne učita player ili sačekajte par sekundi ili refrešujte stranicu (može i na dugme F5) ili kliknite na OVAJ LINK

Govore:

  • Prof. dr Mila Alečković
  • Dr Dušan Dunđer, doktor nauka i međunarodni ekspert, stručnjak za diplomatiju i bezbednost. 
  • Duško Velkovski – istraživački novinar međunarodne i evropske federacije novinara (IFJ, EFJ), 
  • Ivan Trkulja – otac otete devojčice, žrtva centra za socijalni rad i ostalih instituticija sistema 
  • Aleksandar Teodorović – aktivista

Preporučeno:


Podržite rad našeg portala. To možete učiniti OVDE: PayPal-Me 
Budite sa nama jer smo mi tu zbog vas. 
Ako ste u mogućnosti i ako vam se dopadaju naši sadržaji podržite naš rad: PayPal

Pratite našu Facebook stranicu sa mnogo više sadržaja OVDE: Global Media

Dešavanja u relanom vremenu širom sveta možete ispratiti na našem Twitter kanalu OVDE: Global Media Plus

Vaš Global Media Planet INFO 

Global Media Planet INFO ENGLISH

*NAPOMENA: Sve sadržaje sa sajta možete pratiti na bilo kom jeziku koji odaberete klikom na zastavicu ili iz padajuće liste (na vrhu desno) – SVI JEZICI PODRŽANI

Hvala što nas pratite!

Podelite ovaj članak sa drugima!

DMCA.com Protection Status


Facebook Comments

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*